Otpratili smo na Mirogoj s. Anđelu, Mariju Blagus koja je preminula 29. studenoga 2018. godine, u Bolnici Jordanovac u Zagrebu. Za nju se već ostvarilo ono što je sveti Ivan, apostol, napisao u svojoj 1. Poslanici: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest“ 1 Iv 3,2. Koga ćemo vidjeti? Samoga Gospodina. Na njegovu sliku smo stvoreni. A sličnost s Gospodinom mi izgrađujemo svojim životom i djelima.

Sav je život s. Anđele bio usmjeren prema Gospodinu. Ispunila se i njezina čežnja da vidi u slavi Onoga kome je posvetila sav život i da bude dionicom te slave zauvijek. Prešla je prag nade i doživjela njezino ostvarenje i to najviše po milosrdnoj ljubavi koju je iskazivala u svim službama koje je obavljala.

Rodila se 13. veljače 1946. u mjestu i župi Goričan. Imala je još dva brata i tri sestre s kojima je u roditeljskom domu provela skladno djetinjstvo. U samostan se javila nakon osmogodišnje škole i bila primljena 13. listopada 1961. godine. Novicijat je započela 15. kolovoza 1963. Prve zavjete položila je 16. kolovoza 1964., a doživotne 15. kolovoza 1969. U Zemunu je 1968. godine završila Srednju medicinsku školu i godinu i pol dana radila u Zemunskoj bolnici. Odatle je 25. siječnja 1969. premještena u Kuću maticu a zaposlena je u Domu staraca na Selskoj cesti. Nakon pet godina rada u Domu, u prosincu 1974., s nekoliko sestara preuzela je posao na rehabilitaciji u Stubičkim Toplicama i ostala u službi punih 30 godina. Osim rada u bolnici, djelovala je tamo u pastoralu, pripremala djecu za sakramente i s drugim sestrama uređivala crkvu. U dva perioda bila je kućna poglavarica u sestarskoj zajednici u Stubičkim Toplicama.

Ulaskom u mirovinu, u siječnju 2007. godine, premještena je u Zagreb i imenovana kućnom poglavaricom u velikoj zajednici Kuće matice. Nakon ove šestogodišnje službe išla je za sakristanku u požešku katedralu. Kad je u svibnju 2015. imenovana savjetnicom provincijalnoj poglavarici, premještena je u Gradec gdje je brinula o starijim i nemoćnim roditeljima sestara. U veljači 2016. ponovno je imenovana kućnom poglavaricom u zajednici Kuće matice. Na ovoj dužnosti shrvala ju je neizlječiva bolest kojoj se sadašnja medicina nije uspjela suprotstaviti. Gospodinu se svidjelo pozvati ju u vječnost.

Trčeći je bio životni put s. Anđele, iz jedne službe u drugu, s jednog radnog mjesta na drugo, od pripreme i organizacije u požeškoj katedrali ili u Kući matici na neku novu službu, ponekad i prije nego što je prethodna bila završena. A ona je sve to mirno prihvaćala i nastojala sve uraditi, okupiti pomoćnike i sve poslove organizirati bez buke i nervoze, sa smiješkom na usnama. Nastupala je odmjereno i blago, s poštovanjem i ljubavlju prema svakomu. Poticala je na dobro mlade sestre, mlade svećenike u Požegi, svećeničke kandidate i ministrante, ali s pažnjom da nikoga ne povrijedi. Neki su joj zato ostali trajno zahvalni. Vedrinom i šalom rasteretila bi naporne situacije i ukazala na rješenja. S velikom ljubavlju primala je sestre, slušala ih i nastojala svaku uslužiti. Sestre koje su iz drugih zajednica ili provincija dolazile u Kuću maticu dočekivala je i primala s osobitom srdačnošću i radosnom dobrodošlicom. U danima bolesti sestre su joj za sve to iskazivale priznanje i zahvalnost. Primila je mobitelom mnoge zahvalne poruke.  Bile su joj drage kao i molitve za njezino ozdravljenje.

No, sve je prepustila u ruke Gospodinu, predala se u njegovu volju i svjesno trpjela do kraja.

Neka joj Isus ispuni svoje obećanje i dade joj što „oko nije vidjelo, uho nije čulo, srce ljudsko nije osjetilo, a što je Bog pripravio onima koji ga ljube“. Gospodin  joj je dao otpočinuti od svih napora. Molimo ga da ju nagradi za sva dobra djela, ljubav, molitve i žrtve i dade joj vječno živjeti u Njegovoj prisutnosti.

Počivala u miru Božjem!