Pogledaj sve web stranice Družbe

preminula 10. rujna 2012.

s. Laura, Magda Žuliček

In memoriam

Sestra Laura Žuliček, krsnim imenom Magda, rođena je 1. svibnja 1931. godine od oca Franje i majke Štefanije r. Benček, u selu Sestranec, župa Sv. Marije (danas Župa Bezgrešnog začeća BDM) u Lepoglavi. Potječe iz dobre, kršćanske obitelji sa četvero djece i u njoj je stekla dobar kršćanski odgoj i razvila osobitu pobožnost prema Majci Božjoj. Poseban utjecaj na njezin život imala je baka. Magda je bila najstarije dijete i nakon završene pučke škole pomagala je roditeljima u svim poslovima. Tu je naučila izrađivati čipke, šivati i sve druge obiteljske poslove koje je s radošću obavljala. Sa šesnaest godina zaposlila se u tvornici „Lepa“ u Lepoglavi, a zatim u Ravnoj Gori u Gorskom Kotaru. Tada je osjetila što znači biti daleko od obiteljske kuće i najmilijih, ali je u to vrijeme osjećala i duhovni poziv koji se javljao u duši. Izrazivši roditeljima svoju želju naišla je na velik otpor, ali se s vremenom i oni pomiriše s voljom Božjom. Magda je ušla u samostan i započela kandidaturu 20. lipnja 1952., a redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1953. godine. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1954., a doživotne 15. kolovoza 1959. godine.

Nakon položenih zavjeta bila je u Kući matici, zatim u Lužnici. Nakon položenih doživotnih zavjeta odlazi u Vrbas gdje je završila jednogodišnju bolničarsku školu, zatim srednju školu u Novom Sadu i višu medicinsku u Beogradu. Službu medicinske sestre vršila je sve do 1990. kada se vratila u Zagreb u Kuću maticu.

Uz pomaganje u kućanskim poslovima, koliko su joj tjelesne snage dopuštale, šivala je, izrađivala ručne radove i čipke za oltarnike. Tako je sposobnost i znanje stečeno u obiteljskom domu dijelila i u svojoj zajednici. Jedno je vrijeme sestra Laura čuvala djevojčicu Petru, koja je bila smještena kod nas. Bila je vrlo brižna i zbog toga smo je prozvali „baka Laura“. Bio joj je to drag nadimak, a čini se da će nam kao takva ostati i u sjećanju.

Posljednjih mjesec dana popuštale su joj tjelesne snage, ali je skoro do posljednjeg dana brinula o sebi. Gospodinov dolazak dočekala je s upaljenom svijećom, zahvalna sestrama za svaku učinjenu uslugu i svjesna da joj se trenutak putovanja na drugu obalu približio. Gospodin ju je pozvao k sebi 10. rujna 2012. godine u 10:30 sati.

Gospodine, zahvaljujemo ti za život sestre Laure! Daruj joj radost živjeti u tvojoj vječnoj prisutnosti!