s. LILIOZA (Katica) JANTOL
Sestre milosrdnice Provincije Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb, u kršćanskom su tugovanju na grublju Mirogoj, 25. travnja 2022. godine, ispratile na ovozemaljski počinak s. Liliozu Katicu Jantol. Zaželjele su joj sretan susret s Ocem nebeskim, moleći da uskrsna svijeća, koja je obasjala dan njezina krštenja, obasja i njezin prijelaz na drugu obalu života. U pogrebnoj povorci nosile su upaljene svijeće kao znak vjere i nade u uskrsnuće tijela i život vječni, moleći da s. Lilioza, koja je velikodušnim služenjem i svojom ljubavlju, mnogima koji su je poznavali bila odsjaj Kristova svjetla. Povjerile su svoju susestru Božjem milosrđu, moleći da po oproštenju ljudskih slabosti uživa zajedništvo nebeskog sjaja.
S. Lilioza Katica Jantol rođena je 29. travnja 1928. godine, u Kapeli Podravskoj kod Ludbrega, na blagdan sv. Katarine Sijenske. Pobožni roditelji Josip i Klara, rođena Hlebar, već su 30. travnja u Župi sv. Franje Asiškog, Veliki Bukovac, dali krstiti svoju djevojčicu i povjerili je nebeskoj zaštiti sv. Katarine Sijenske po kojoj je dobila ime Katica (Katarina). Odrastanje u katoličkoj vjeri ostavilo je traga na plemenitoj duši male Katice koja je od djetinjstva naučila uzdati se u Božju providnost i poštivati svoje bližnje, posebno starije. Te karakteristike pratit će je cijelog života u bogatom redovničkom služenju u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.
Prvi susret sa Samostanom u Frankopanskoj bio je 1940. godine kada je stupila u »Malo sjemenište« i započela svoj put prema redovništvu. Godine 1946. ušla je u kandidaturu (današnja postulatura), a 14. kolovoza 1947. godine u novicijat te dobila novo ime – s. Lilioza i primila redovničko odijelo. Bilješke odgojiteljica iz prvih godina formacije kažu da je s. Lilioza u svemu bila savjesna i dosjetljiva, spretna i uslužna, vedra, iskrena i pobožna. Opomene je lijepo prihvaćala, a pogreške i mane marno ispravljala. Njegovala je te karakteristike i u kasnijem životu te se u samostanskim i državnim dužnostima odlikovala ljudskošću, razboritošću, mirnoćom i odlučnošću na zadovoljstvo suradnika i pretpostavljenih. Jednako je nastojala u situacijama kad joj je bila povjerena organizacija određenih poslova te je u drugima nastojala gledati suradnike i graditelje zajedništva, a ne suparnike.
U svom dugom i plodnom redovničkom životu s. Lilioza je u poslušnosti spremno prihvaćala dužnosti, ostavljajući tragove milosrdne ljubavi na postajama koje su joj bile povjeravane. Kao medicinska sestra iz Kuće matice (u Zagrebu) odlazi 1952. godine na prvu postaju svoga služenja u Petrovaradin te se nakon ulaska u mirovinu 1973. godine vraća u Zagreb gdje joj je povjerena služba kućne poglavarice. Potom slijedi Požega, Zemun, Lovrečina, Zagreb i Lužnica, gdje je u više zajednica i mandata vršila službu kućne poglavarice odgovorno, savjesno i brižljivo. Dosjetljivom ljubavlju nastojala je razveseliti susestre potičući u njima zanos služenja i molitvenog predanja. Nemoćna je 2018. godine stigla u Zagreb, gdje se tiho u molitvi i zahvaljivanju gasila poput svijeće te 21. travnja – u uskrsnom tjednu – Bogu predala dušu da se pridruži milosrdnicama koje su joj prethodile odlaskom u vječnost.
Moleći Isusa da svjetlo Njegove nazočnosti vječno svijetli pokojnoj s. Liliozi, pomolile su se da isto svjetlo obasjava i njihove putove u ovozemaljskom životu. Izrazivši kršćansku sućut rodbini, prijateljima i zacima pokojne s. Lilioze, molile su da njihova blizina i molitva budu ohrabrenje svima koji tuguju za dragom Pokojnicom, s vjerom da ona sada mirno počiva kod Oca nebeskog koji je sama ljubav i milosrđe.