Pogledaj sve web stranice Družbe

preminula 7. studenoga 2012.

s. Lina, Marija Posavec

In memoriam

„Premda sam vidjela da u redovničkom životu neću nalaziti samo ruže, nego i križeve,  i mnoge boli, ipak s milošću Božjom stupam dalje i hoću biti do smrti vjerna Gospodinu i Njegovim milostima.“ (s. Lina Posavec: Opis moga života, Zagreb, 27. 12. 1943.)

Ovo su riječi koje je s. Lina zapisala u dvadesetoj godini svoga života, a možemo reći da su se one tek sada u potpunosti ispunile. Život je kao nepregledna rijeka koja teče i sa sobom nosi boli, trnje, uspone i padove, radosti i žalosti. Vrijednost svemu življenome daje milost, Božja milost s kojom je s. Lina stupala hrabro naprijed i kojom je došla do konca svojih želja – biti do smrti vjerna Gospodinu i Njegovim milostima. Zacijelo joj je Gospodin pripremio vijenac što ga je zaslužila svojom vjernošću. Ostvarilo se to u vrijeme noćne tišine, 7. studenoga 2012. godine u 0:40 sati, kada ju je Gospodin pozvao k sebi iz vremenitosti u vječnost.

Sestra Lina, Marija Posavec, rođena je 15. siječnja 1924. godine od oca Josipa i majke Terezije r. Bistrović, u Nedeljancu, župa Sv. Vida, Vidovec. Osnovnu školu završila je u Vidovcu. Marija je bila najstarija i pomagala je majci u kućanskim poslovima. Već u ranom djetinjstvu upoznala je redovnice budući da joj je teta bila sestra milosrdnica. Ona je također željela u samostan, ali je u toj odluci trebala sazrijevati kroz različite kušnje. U samostan je stupila 4. kolovoza 1940., navršivši šesnaest godina. Budući da je bila premlada za kandidaturu, u Lužnici je završila godinu dana Domaćinske škole, a nakon toga je 4. prosinca 1941. započela kandidaturu. Redovničko odijelo obukla je 1. veljače 1943. godine, prve redovničke zavjete položila je 15. veljače 1944., a doživotne 15. kolovoza 1947. godine.

Nakon položenih zavjeta započela je svoje redovničko služenje u Zagrebu na Majuru, a nakon toga u Dječačkom sjemeništu, zatim Sisku, Mariji Bistrici, Varaždinu, Velikoj Gorici, Đurđevcu, Molvama, Daruvaru, Grubišnom Polju, Jakšiću i Lužnici. Naposlijetku 2010. godine, kada su je tjelesne snage napustile došla je u Kuću maticu. Tu je proživjela dvije godine u bolesničkom krevetu i trpeći u tišini, približavala se trenutku ispunjenja svoje vjernosti Gospodinu do smrti. Sestre ju pamte po njezinoj dobroti i blagosti, kao onu, koja je za svakoga uvijek imala vremena i razumijevanja.

Zahvaljujemo Gospodinu za njezin život i dar ustrajnosti do smrti! Neka i nama kod Gospodina izmoli milost sigurnog hoda do Njegove blizine!