Sestra Bonifacija rođena je 24. lipnja 1932. godine u selu Pofuki kod Križevaca, od oca Mate i Magde, rođene Pofuk. Ana Žganec, s. Bonifacija, potječe iz brojne katoličke obitelji sa sedmero djece od kojih je sin postao svećenik, a tri kćeri redovnice milosrdnice. Ana je bila najstarije dijete. U svojoj preporuci za djevojku Anu župnik Franjo piše u samostan: “Potječe iz brojne katoličke obitelji, koja je sigurno i najbolja obitelj u župi”.

Otići u samostan bila je njezina velika želja. Dugo je osjećala Božji glas, ali prilike joj nisu dopuštale odmah se odazvati. Zato najprije odlazi u dječačko sjemenište na Šalati i tamo pomaže sestrama. Tu je učvrstila svoju odluku. Kad je imala 14 godina upisala se u bratovštinu Bezgrješnog Srca Marijina. Tu je već bio početak njezina zvanja. Nekoliko godina kasnije pošla je na hodočašće Karmelskoj Gospi u Varaždin. Ondje ju je neka nutarnja sila nadahnjivala da primi Gospin škapular i posve se stavi pod okrilje svoje Nebeske Majke. Žarko je molila Mariju da je uzme za ruku i da je vodi kroz cijeli njezin život. Od toga dana u njoj se dogodila velika unutarnja promjena. Počela je razmišljati o redovničkom zvanju i u duši je sve jače osjećala Božji zov. Svoju je želju otkrila roditeljima no nije je mogla tada ostvariti. Nakon godine dana boravka u Dječačkom sjemeništu došlo je vrijeme da radosna piše molbu za samostan: „Ne mogu Vam iskazati svoju sreću, zadovoljstvo i mir koji osjećam pri pomisli da ću jednog dana pripadati bijeloj četi Vinkovih kćeri.“

Sestra Bonifacija ušla je u samostan 11. lipnja 1956. godine, redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1957., svoje prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1958., a doživotne 1963. g. Nakon prvih zavjeta ostala je u Kući matici, gdje je obavljala kućanske poslove. Godine 1959. poslušnost je šalje u Grubišno Polje gdje radi na gospodarstvu. Nakon nekoliko godina odlazi u Novu Gradišku gdje na župi pomaže u domaćinstvu. Godine 1965. dolazi u Nadbiskupsko dječačko sjemenište gdje ostaje jedanaest godina, a potom odlazi u župu Gornje Prekrižje gdje vrši službu kuharice. Svoje tiho, jednostavno i savjesno služenje nastavila je u franjevačkom samostanu u Osijeku, zatim ponovno u Novoj Gradišci, te u župi Lasinja gdje je obavljala i službu predstojnice. Godine 1982. dolazi u Kuću maticu i radi u blagovaonici. Potom odlazi u župu Veliki Bukovec gdje je bila sedam godina i obavljala kućanske poslove. U dva navrata bila je u župi Ludbreg, zatim u Ljubešćici, a 2001. godine dolazi u Kuću maticu gdje neumorno i s ljubavlju služi našim bolesnim sestrama i noću bdije kraj njih strpljivo, požrtvovno, s mnogo ljubavi, sve do svoje nenadane smrti. Svaku je dužnost prihvaćala vedro, s dubokom poniznošću i gorljivom ljubavlju za Boga. Napustila nas je neočekivano, no ona se za taj susret spremala čitav život! To se je moglo osjetiti u susretu s njom. Zbog toga i osjećamo gubitak, ali za kratko. I nama je poći za njom, u zagrljaj nebeskog Oca, gdje će nas ona čekati sa smiješkom i dobrotom, kakva nas je i napustila. Tajna njenog poniznog i gorljivog služenja bio je Bog. On je bio pokretač svega njenog tihog i skromnog djelovanja. U njezinom se životu zrcalila Božja ljubav, koja je upravo po njoj postala vidljiva. Uvijek požrtvovna, marljiva, suosjećajna s tuđim brigama i teretom, vršila je ne samo svoju dužnost nego i pomagala drugima. Tậ ljubav je dosjetljiva. Ono što je činila, činila je s velikom ljubavlju za Gospodina. Radosna, blage ćudi, susretljiva, širila je toplinu gdje god je prošla.

Pod Marijinom zaštitom odvijao se život i rad naše s. Bonifacije. U subotu, u dan posvećen Mariji, završio je njezin životni tijek. Vjerujemo da već uživa u društvu svetih i izabranih. Neka joj Gospodin nagradi za sva njezina djela ljubavi koja je sa smiješkom, rado i požrtvovno činila mnogim sestrama u Kući matici.

Dok molimo za pokoj njezine duše, zahvaljujemo Gospodinu za njezin skriveni i plodan redovnički život.

Bio joj Gospodin nagrada za svu ljubav i brigu koju je neumorno dijelila. Neka On bude njena radost i smirenje u vječnosti.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!