Družba sestara milosrdnica od samih početaka svoga djelovanja u Hrvatskoj njeguje crkvenu glazbu. Već 1845. samostan dobiva prve orgulje i prvu sestru orguljašicu. Od 1848. do 1906. godine izmjenjuju se sestre orguljašice, uglavnom Nijemice, koje su ujedno bile nastavnice glazbe i pjevanja u samostanskim školama. U svom radu one uvode crkvene skladbe pretežno njemačkih autora. 1906. godine Kuća matica nabavlja nove orgulje te se od tada sestre glazbenice stručno osposobljavaju u Zagrebu. Više sestara završilo je solo-pjevanje, glasovir te orgulje na Muzičkoj akademiji, no posebno su se istakle s. Lujza Kozinović i s. M. Tarzicija Fosić koje su se kao svestrane glazbenice okušale na raznim poljima, od pedagoškog do skladateljskog rada te su crkvenu glazbenu literaturu obogatile misama, motetima te pučkim popijevkama u hrvatskom duhu.

S. LUJZA KOZINOVIĆ

S. Lujza Kozinović rođena je 20. ožujka 1897. u Slimenima kod Travnika u obitelji s desetero djece. Još kao dijete pokazivala je veliku glazbenu nadarenost pa je već s pet godina svirala harmoniku. 1914. upisala je Učiteljsku školu sestara milosrdnica u Zagrebu. Glasovir je učila kod s. Cecilijane Kobal da bi je već godinu dana kasnije kao vrlo nadarenu učenicu preuzeo prof. Franjo Dugan na Muzičkoj akademiji. 1922. diplomirala je orgulje, a 1923. kompoziciju kod Dugana. 1924. diplomirala je i solo-pjevanje kod prof. Nade Eder-Bertić.

Djelovala je širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao vrstan pedagog poučavajući glazbenu teoriju, glasovir i pjevanje: u Banja Luci, Sarajevu, Novoj Gradiški te u Zagrebu u gimnaziji sestara milosrdnica u Savskoj cesti, a zatim i u Učiteljskoj školi u Gundulićevoj ulici. Također je vodila zbor sestara u samostanskoj crkvi sv. Vinka Paulskoga u Frankopanskoj ulici te je s njime uz redovito liturgijsko pjevanje ostvarila zamjetan broj nastupa na mnogim gradskim pozornicama, poput HNK-a i Glazbenog zavoda.

Kao skladateljica stvorila je znatan broj skladbi: 15 misa, oko 50 moteta, nekoliko psalama, oko 50 popijevaka, jedan gudački kvartet, litanije te mnoštvo prigodnih skladbi za potrebe samostana i škole. Također je izdala pjesmaricu za pučku školu, sastavljenu od obrade pučkih napjeva. Posljednjih je godina unatoč sve slabijem vidu prema svojim mogućnostima pomagala studenticama glazbe, svirala napamet ono što je nosila u sebi te je čak i skladala, diktirajući svoje skladbe mlađim sestrama koje bi ih zapisivale. Umrla je u Zagrebu 3. listopada 1975.

 S. MARIJA TARZICIJA FOSIĆ

Sestra Marija Tarzicija Fosić rođena je 7. listopada 1895. u Molvama u Podravini. Najprije je učila glasovir, a zatim violinu i orgulje kod s. Cecilijane Kobal, a potom orgulje i kompoziciju kod Franje Dugana starijeg te solo-pjevanje kod Nade Eder-Bertić. 1924. godine diplomirala je na Muzičkoj akademiji na današnjem VIII. odjelu kao profesorica glazbe za srednju školu.

Nakon studija s. Tarzicija je 30 godina radila kao profesorica glazbe na Ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica te na Ženskoj realnoj gimnaziji u Savskoj ulici u Zagrebu.

Nakon što je 1945. godine sestrama onemogućen daljni pedagoški rad u školama, glazbeno djelovanje s. Tarzicije ograničava se na vođenje zbora i sviranje orgulja, i to u Kući matici u Zagrebu, zatim u Sarajevu od 1947. do 1949., potom kraće vrijeme u Molvama, Gradecu i Zlarinu te konačno u Osijeku od 1951. do 1958. gdje je 11. studenoga i preminula.

            Skladateljski opus s. Tarzicije, uz nekoliko instrumentalnih djela (Preludij za orgulje, 2 ronda za glasovir i četiri gudačka kvarteta), uglavnom se sastoji od vokalnih, pretežno zborskih djela uz orguljsku pratnju. Sačuvane su 4 mise, oko 20 moteta, 2 litanije, velik broj liturgijskih popijevaka te prigodnih čestitnih pjesama. Radeći s mladima u Učiteljskoj školi za brojne je prigode za njih skladala samostalne kompozicije kao i napjeve u okviru igrokaza.