U zahvalnosti Bistričkoj Gospi za 75 godina milosrdničkog služenja u Župi i Svetištu Majke Božje Bistričke (1948. – 2023.), kao i za nemjerljiv doprinos sestara milosrdnica u školstvu od 1872. do 1948. godine te pomoć u Župi u tom razdoblju, na zahvalnom euharistijskom slavlju na završetku proštenja 2023. godine, bit će 29. listopada obilježene i važne obljetnice za Družbu i Zagrebačku provinciju sestara milosrdnica.

RASPORED SLAVLJA:

– 9:00 sati – Križni put, predmole sestre milosrdnice

– 10:20 sati – Sveta Krunica, predmole sestre milosrdnice

– 11:00 sati – Zahvalno euharistijsko slavlje

NAKON SVETE MISE, POD POKROVITELJSTVOM SVETIŠTA

I VRHOVNE UPRAVE DRUŽBE, BIT ĆE POSTAVLJENA SPOMEN-PLOČA

SLUŽBENICAMA BOŽJIM SESTRAMA MILOSRDNICAMA

SV. VINKA PAULSKOGA

KOJE SU IZ MRŽNJE KOMUNISTIČKIH VLASTI

PREMA CRKVI I HRVATSKOM NARODU

NEDUŽNE STRADALE MUČENIČKOM SMRĆU.

KROZ POVIJEST:

SESTRE MILOSRDNICE U MARIJI BISTRICI

(od 1872. do 2023. godine)

150. obljetnica škole i 75. obljetnica rada sestara u Župi

Početak rada u školstvu

Početak rada sestara milosrdnica u Mariji Bistrici vezan je uz školstvo i otvaranje Djevojačke škole 11. listopada 1872. godine te dolazak s. Agneze Messner i s. Venerande Papež, prvih dviju učiteljica.

Unatoč teškim početnim uvjetima glede stanovanja i rada, sestre su u suradnji sa župnicima i gradskim vlastima ostvarile zavidne uspjehe u školstvu. Sve se, na zadovoljstvo mještana, lijepo odvijalo do dolaska jugoslavenske komunističke vlasti, neprijateljski raspoložene prema Crkvi i svemu vjerskom.

Teškoće pod komunističkim jarmom

Već 1946. godine uslijedila su otpuštanja sestara s tobožnjim premještajima u druga mjesta, što za njih nije bilo prihvatljivo jer ondje nije bilo samostanskih zajednica. Tako je 1947./1948. izglasana uredba da sestre više ne smiju raditi u školi u svome redovničkom odijelu, a značio je i kraj njihove službe u školi. Kao posljednje sestre zaposlene u školi u Mariji Bistrici bile su s. Rozelina Ribinski, upraviteljica, i učiteljica s. M. Cecilija Kovačević. Opraštajući se od Bistričana 30. rujna 1948. godine, s. Rozelina je napisala: »Nije bilo lako oprostiti se od dragog Marijinog svetišta, od djece koju smo voljele i za koju smo radile, od dragih Bistričana koji su nam uvijek bili dobri, koji su nas u danima tjeskobe, straha i neizvjesnosti i materijalno pomagali i ′vsakom dobrom reči′ tješili nas i hrabrili«.

Početak rada na Župi

Povezanost sestara milosrdnica s Gospinim svetištem koje su tijekom rada u školi brižljivo uređivale i kitile nije mogla biti prekinuta. Već 22. ožujka 1948. godine iz školske kuće sele sestre u župu, na poziv tadašnjeg župnika Florijana Papića, koji se pobrinuo za Družbino dopuštenje i odobrenje Nadbiskupskog duhovnog stola. Iz škole su u Župu došle s. Rozelina Ribinski i s. M. Cecilija Kovačević, kojima su se pridružile s. Sperata Katić i s. M. Klenetina Milčić.

Time je na području Zagrebačke nadbiskupije osnovana nova zajednica sestara milosrdnica, 1. travnja 1948. godine, koja i danas djeluje pri Župi Uznesenja BDM i Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, na adresi Trg pape Ivana Pavla II. 32, Marija Bistrica. Tijekom godina bile su ondje četiri sestre, a zbog opsega poslova često i više njih.

Nesebično služenje sestara milosrdnica

U knjizi povijesti Družbe Sestre milosrdnice II., stoji zapisano da će sestre prema ugovoru »imati na brizi uređivanje crkve, sviranje u crkvi i vođenje kućanstva« (str. 37). Bilo je tijekom godina i napornog rada, poglavito u vrijeme proštenja, od Bijele nedjelje do svetkovine Krista Kralja. Koliko su se sestre trudile bilo je vidljivo u crkvi koja je uvijek bila čista i lijepo okićena, a kuća je odisala toplinom i gostoprimstvom. Zavaljujući uzornom životu sestara Marija Bistrica je dala 79 redovničkih zvanja Družbi sestara milosrdnica, od kojih su žive još dvije: s. Tomislava Kovačić i s. M. Rozalija Kramarić.

 Priredila: s. M. Ines Tutić