FOTOGALERIJA

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog stigle su u Đakovačku biskupiju 1856. godine. Prema zamisli biskupa J. J. Strossmayera, sestre su trebale otvoriti školu i bolnicu u Đakovu. U Đakovo je stiglo prvih sedam sestara, a kod otvaranja bolnice bilo ih je dvadeset i dvije.

Sestre su u Osijek stigle 1874. godine na poziv Kraljevske zemaljske vlade s ciljem preuzimanja uprave i opskrbe novosagrađene „Zakladne bolnice Huttler – Kohlhofer - Mansperger. Sestre su se tada nastanile u jednom krilu bolnice. Neposredno prije II. svjetskog rata, u osječkoj bolnici bile su zaposlene pedeset i tri sestre.

U lipnju 1944., zbog granatiranja bolnice (od „saveznika“), na radnom mjestu u bolnici, poginule su među ostalima i dvije sestre milosrdnice: s. Eutihija Novak i s. Tihorada Jandrić. Pokopane su na Donjogradskom groblju u Osijeku.

Do 1945. godine sestre su bile u službama bolnice kao: instrumentarke, glavne sestre odjela, voditeljice ljekarne i radile u službi bolesnicima u kojima su prepoznavale „Isusovo lice“.

Dolaskom partizana na vlast, sve su sestre dobile otkaz. Neke od njih mogle su se ponovno zaposliti u istoj bolnici uz uvjet da skinu redovničko odijelo.

Sestre milosrdnice sv. Vinka radile su u Osijeku i u Domu starih i nemoćnih u Divaltovoj ulici, od 1890. do 1955. god., kada su dobile otkaz.

U Novom gradu u Osijeku, sestre su od 1924. do 1945. uspješno radile za potrebe djece njemačkog porijekla.

U blizini bolnice, u Krstovoj 10, godine 1886. kupile su kuću. Preuredile su je za Dječje zabavište ili Vrtić. Nakon osam godina otvorile su u istoj kući Obdanište, koje je služilo kao dnevni boravak za djecu osnovne škole u vrijeme dok su im roditelji bili na poslu.

U vrijeme I. svjetskog rata, 1917. godine, u toj je kući bio Dječji dom i Škola. Kupljena je i susjedna kuća radi potrebe proširenja radnog prostora.

1945. godine partizani su sestrama oduzeli Dječji dom i pretvorili ga u državni dom.

Sestre koje su iste godine bile otpuštene iz bolnice, morale su stanovati u dvorištu svoje kuće u kojoj su partizani otvorili dom za djecu. Bile su to vrlo teške okolnosti za ovu redovničku zajednicu. Uz velike žrtve, sestre su izborile „pravo vlasništva“ nad svojim nekretninama.  

Gradnja sadašnjeg samostana Gospe Fatimske započela je 1961. g. Kamen temeljac blagoslovio je msgr. Stjepan Bäuerlein, biskup đakovački. U vrijeme gradnje kućna poglavarica je bila s. Radoslava Gržić. Uz veliko samozatajno odricanje i dugove, sestre su uspjele sagraditi Samostan Gospe Fatimske u Krstovoj 10.

U to vrijeme iz škole su otpuštene dvije sestre učiteljice (s. Honorabilis Abramović i s. Anđelka Milošić). One su, na molbu gornjogradskog župnika Šepera, postale vjeroučiteljice u župi Sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu. Nakon toga preuzele su i vjeronauk u župi Preslavnog Imena Marijina.

Otada su sestre milosrdnice u župi Imena Marijina u Osijeku vodile crkveno pjevanje, djelovale kao sakristanke, vjeroučiteljice i obilazile siromašne bolesnike po kućama.

Domovinski rat smanjio je broj sestara u redovničkoj zajednici. U to ratno vrijeme ostale su živjeti u podrumu kuće: s. M. Gabrijela Bernardić, s. M. Karmela Krajinović i s. M. Monika Kolić, koje su unatoč granatiranju odlazile na posao u bolnicu.

Nakon rata, u Osijeku je u državnom Dječjem vrtiću, počela raditi s. M. Mirna Krčalić, a s. Paula Puzjak u Osnovnoj školi J. Truhelke.

        Danas u bolnici rade četiri sestre, u župi dvije, u školi jedna, a u kući su četiri sestre kao „milosrdne Samarijanke“ zajednice.

Naša zajednica broji jedanaest sestara:

1. s. M. Anica Šarec

2. s. M. Beatrica Belavić

3. s. Bernardina Ivušić

4. s. Danijela Blažević

5. s. Ela Hegedić

6. s. M. Karmela Krajinović

7. s. Leonila Vulje

8. s. M. Leopolda Čančar

9. s. M. Mirka Barbarić

10. s. M. Monika Kolić

11. s. Kristina Cenkovčan, predstojnica zajednice

KONTAKT: Sestre milosrdnice

               Krstova 10

               31000 OSIJEK

              ( 031-500-855

              6 031-530-720

              sestre.milosrdnice@os.t-com.hr