Jedno od najčešćih pitanja koje u svakodnevnom životu i u susretima s ljudima slušamo je "Kako i zašto si odlučila biti redovnica?" I svaki put iznova nađemo se u situaciji objašnjavnja neobjašnjivoga.
Zvanje se vrlo teško može objasniti jer nadilazi naše shvaćanje, zalazi duboko u prostor duhovnog, u "prostor" gdje se susreću Bog i duša.
Ne može se objasniti, ali se može vrlo snažno doživjeti, toliko snažno da već treće tisućljeće zbog njega ljudi ostavljaju sve i slijede ga.
Poziv je iskustvo čežnje, sklonosti, oduševljenja da se život potpuno posveti Bogu, da se kroz jedan oblik odricanja i od onoga što je dobro i lijepo, daruje Bogu cijelo biće.
Ako je to naša Družba onda u svom putu do redovništva prolazi sljedeće etape priprave:
- kandidatura - samo za one djevojke koje nisu završile srednju školu, nego se još školuju - to je vrijeme kad djevojka polako upoznaje redovničku zajednicu ne ušavši u neki intenzivniji oblik redovničkog života i bez obveze odlučuje hoće li tim putem nastaviti i dalje
- postulatura (pola godine) - vrijeme bliže priprave za ulazak u Družbu, upoznavanja s osnovnim obilježjima zajednice i redovničkog života
- novicijat (dvije godine) - ulaskom u novicijat djevojka postaje sestra, član Družbe i započinje najintenzivniju duhovnu pripravu za polaganje zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti i za život u zajednici
- nakon novicijata polaže prve privremene zavjete, dobiva redovničko odijelo i uključuje se u aktivni redvnički život bilo kroz određeno poslanje unutar djelatnosti Družbe, bilo pripremajući se daljnjim školovanjem za neku djelatnost.
- nakon pet godina privremenih zavjeta, ukoliko ustraje u svojoj odluci, polaže doživotne zavjete u svečanom, vrlo dojmljivom obredu kada prostiranjem na pod označava svoje potpuno predanje...
Ako vas zanima bilo što drugo vezano za život sestara milosrdnica