|
|
MOJIM
NEZAPAŽENIM SESTRAMA
Drage
sestre, ovaj govor posvećen je Vama, nezapaženim i samozatajnim sestrama.
Vama koje spremate obroke, prostirete stolove, perete rublje. Vaš rad
doživljavamo često kao nešto što se samo po sebi razumije. A on to nije.
Prostrt stol i spremljen obrok prvenstveno je dar; najprije Božji, dakako,
a onda i dar one sestre koja je uložila sve svoje umijeće, snagu i vrijeme
da nama bude dobro.
Treba li reći da je temelj svega toga ljubav - ona karitativna kojoj nas
uči Evanđelje, ona milosrdna kojoj nas uči Sveti Vinko i ona majčinska
koja je tako svojstvena ženskom biću.
Tako ste Vi, sestre, koje samozatajno radite u kuhinji, praonici rublja,
šivaonici, blagovaonici jednako ostvarile duhovno majčinstvo kao i u bilo
kojoj drugoj djelatnosti.
Jedno od bitnih obilježja majčinstva, pa i onog duhovnog, jest davanje
- nesebično i bez računice. Tako ste Vi, sestre, duhovne majke, razdale
ne samo svoje sile, nego ste i svoja znanja i vještine, pa i one kuharske,
spremne prenijeti na druge.Spremnost na davanje još je uvijek tu, spremnost
na služenje i pomaganje u svakom obliku kao i poticaj da sve što radimo
radimo s ljubavlju, veseleći se veselju drugih.
Lijepo je znati da su Vam mnogi zahvalni za Vaše služenje, da ste čak
i odlikovane za svoj rad od samog Svetog Oca. No još je ljepše znati da
Vas prava nagrada tek čeka - ondje na nebesima. Nisam spomenula ime niti
jedne od Vas, vjerujući da ćemo i njih naći ondje - na nebesima.
U međuvremenu, dok smo još ovdje "pretječimo jedni druge poštovanjem",
kako reče Sveti Pavao da bismo što sigurnije stigli na gozbu koju je Krist
odavno pripravio svima gdje ćemo večerati s njim i on s nama.
|
|