„…Vidjela sam puno žrtava i pregaranja časnih sestara, što sam više vidjela žrtava, tim sam imala veću i čvršću želju da i ja služim dragom Bogu. …Imam veliku i vruću želju postati Isusova zaručnica.“ (Usp. S. Dragoslava Čizmek: Molba, Podsused, Sanatorij)

Ovo su riječi koje je napisala Anđelka, s. Dragoslava, prije ulaska u samostan. Susret sa sestrama milosrdnicama već u ranoj djetinjoj dobi obilježio je cijeli njezin život.

Anđela Čizmek, rođena je 2. lipnja 1922. godine od oca Ivana i majke Ane, rođ. Škaler, u Zaprešiću. Dobri Bog je obitelji Čizmek podario osmero djece, od kojih je Anđela bila sedma po redu. U četvrtoj godini krenula je u malu školu kod sestara milosrdnica u Lužnici i to je bio njezin prvi susret sa sestrama. Već tada je poželjela postati jedna od njih. S devet godina upisala je i pučku školu kod milosrdnica. Nakon završene škole pomagala je majci u kućnim poslovima, a ponekad bi je zamolila da ode pomagati sestrama na gospodarstvu u Lužnici. Kad god joj se pružila prilika prisustvovati svetoj misi, promatrala je sestre želeći što bolje upoznati njihov način života. Kroz trenutke žalosti koje je prolazila zbog očeve smrti i protivljenja majke da stupi u samostan, sazrijevalo je njezino zvanje. U dvadeset i prvoj godini života uputila je pismenu molbu za ulazak u samostan. U samostan sestara milosrdnica u Zagrebu stupila je 5. kolovoza 1943., gdje je odmah započela postulaturu, a potom 14. kolovoza 1944. godine i novicijat, dobivši ime s. Dragoslava. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1945., a doživotne 15. kolovoza 1948. godine. Nakon položenih zavjeta, godinu dana je obavljala kućne poslove u zajednici Kuće matice, a zatim je radila u njezi bolesnika u bolnici na Sušaku (Rijeka) i Kraljevici. Godinu dana je radila u Domu starijih osoba u Osijeku, a od 1951. do 1966. djelovala je kao bolničarka u bolnici u Sisku. Ušavši u mirovinu obnašala je službu predstojnice u Martinskoj Vesi, pa zatim i u Novoj Gradiški i Jakšiću. 1993. godine premještena je u samostan u Požegi, gdje je obavljala razne kućne poslove. Iscrpljena bolešću preselila se u vječnu domovinu na nebesima 25. ožujka 2013. godine.

Sestra Dragoslava bila je komunikativna sestra i svojom je radošću i veseljem znala razveseliti i druge – pripremiti čestitku, recitaciju i šalu. Bila je susretljiva u saobraćaju s djecom i odraslima, obilazila je bolesnike, radovala se zajedništvu i zajedničkim susretima.

Zahvalne dobrom Bogu na daru života naše s. Dragoslave, na njezinoj vjernosti Bogu kroz evanđeosko služenje u našoj Družbi, molimo Gospodina da joj on podari vječni mir na nebesima.

Počivala u miru Božjem!