„Bilo je, istina, i teških časova, ali moj mili Zaručnik, kome sam obećala služiti i kome sam za ljubav sve ostavila, nije me ostavio nikada… Ja sa svoje strane obećajem i ostajem na sve pripravna, što bi me moglo snaći u radu za Boga i bližnjega.“ (Usp. S. Filoroma Kadoić: Zamolba za doživotne redovničke zavjete, Lužnica, 15. travnja 1945.)

Ove je riječi s. Filoroma napisala u zamolbi za polaganje doživotnih redovničkih zavjeta. Svjesna teškoće života, ali i Božje milosti i blizine, željela je i dalje nastaviti svoje služenje Bogu i bližnjemu bez obzira na napore koji je čekaju. Njezin Bog ju nikada nije napustio, pa i sada kada je, doživjevši blagoslovljenu starost, trebalo nositi križ bolesti i nemoći. Gospodin je stajao uz nju svojom milošću i po sestrama koje su je s ljubavlju i požrtvovno njegovale. Naposljetku, svidjelo se Gospodinu uzeti je k sebi u radost vječnosti u prijepodnevnim satima 27. kolovoza 2013. godine.

Sestra Filoroma, Bara, rođena je 13. travnja 1920. godine u Donjoj Batini, župa Zlatar od roditelja Alojza i Dore, rođene Šaka. Krštena je pod okriljem Majke Božje u Zlataru 14. travnja 1920. godine. Osnovnu školu polazila je kod sestara milosrdnica u Zlataru. Nakon završene pučke škole pomagala je roditeljima u poslu i u to vrijeme bila član Društva Srca Isusova pa je sve više duhovno napredovala živeći sakramentalnim životom. U to vrijeme osjetila je Božji poziv. Želeći se posvetiti Bogu u redovničkom staležu, sa sedamnaest godina dolazi u Gradsku ubožnicu u Zagreb, koju su vodile sestre milosrdnice. Nakon tri godine rada sa sestrama, 1. kolovoza 1940. godine stupila je u Družbu. Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1941., privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1946. godine. Svoje redovničko služenje posvetila je zajednici u Lužnici, Kući matici u Zagrebu, Vrbasu, Lovrečini, Molvama i Novom Goljaku; zatim u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke i u župi sv. Marka u Zagrebu.

Svaki život prima u baštinu križ kojim putuje do neba, on nas koji puta nosi, koji puta je most preko bezdana na koje nailazimo, osobito ako ga se nosi spremno i dragovoljno iz ljubavi. Jednom netko reče: „Trpljenje i patnje su najsigurniji splav spasenja. Zato ne gledaj na težinu splava nego na ljubav Splavara.“ Jedina prava mjera ljubavi jest križ. Snaga ljubavi očituje se po križu.

Opraštajući se danas od s. Filorome, zahvaljujemo za njezin život i rad. Ona je svoj križ donijela do cilja. Molimo raspetoga Spasitelja, koji je vodio splav njezinoga života i doveo je do luke vječnosti, da je primi u radost nebeskoga Kraljevstva.

 

Počivala u miru!