U kršćanskom suosjećanju s ožalošćenom braćom, sestrama i rodbinom naše s. M. Andreje u ovom trenutku i naše misli obuzimaju pitanja: Zašto smrt umjesto života? Zašto Bog dopušta smrt? Ali na ta pitanja mi nemamo odgovora. Odgovor nam daje sam Isus Krist, koji je ljudskim životom živio na ovom svijetu, radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem te umro za nas da zauvijek njemu živimo. Taj isti Isus bio je s našom s. M. Andrejom u radosti darivanja i nesebičnog služenja, bio je s njom u boli i trpljenju. Tko može bolje od Njega razumjeti patnju onih koji podnose bolest i trpljenja i bol onih koji se u kršćanskom tugovanju opraštaju od svojih najmilijih.

Naša s. M. Andreja u kršćanskoj je vjeri živjela, radila, trpjela i blago u Gospodinu usnula da se probudi u ozračju njegova milosrđa u kojem se cijeloga života nadala. A vjeru je baštinila iz roditeljskog doma katoličke obitelji koja je Bogu, narodu i Crkvi podarila osmero djece. Skromne životne mogućnosti u brojnoj obitelji nisu bile zapreka da se razvije uzajamna povezanost i spremnost na žrtvu. Štoviše, klima obiteljskog darivanja i sretnog djetinjstva iznjedrila je i duhovno zvanje s. M. Andreje na radost čitave obitelji.

Sestra M. Andreja (Hana) Dodaj, rođena je 10. rujna 1956. godine u Peći, općina Klina, od oca Petra i majke Lize, rođene Fandić. Krštena je 7. studenoga u Župi sv. Ivana Krstitelja, u Zlokućanima. Odgovorivši Božjem pozivu, s. M. Andreja je nakon duljeg traženja pronašla put svoga redovničkog posvećenja u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, spremna služiti braći ljudima na postajama i dužnostima kamo je pošalje Providnost po poslušnosti poglavarima. Doživljavajući Družbu kao svoju drugu majku s. M. Andreja je u molbi za polaganje prvih svetih zavjeta među ostalim napisala i ovo: »Svjesna sam da je redovnički poziv velik Božji dar i milost za svakoga tko ga osjeti. Zahvalna sam Gospodinu za sve što mi je učinio« … »Svoje zvanje želim i nastojim hraniti na živim izvorima presvete Euharistije i svetih sakramenata, jer samo tako Krist će biti središte moga života«. S tim raspoloženjem ušla je u Družbu, oblikovala svoj identitet redovnice te na Veliku Gospu 1982. godine položila prve svete zavjete, a 1987. i doživotne zavjete.

Ostvarujući redovničko poslanje kao kuharica po samostanima, župama i drugim crkvenim ustanovama nastojala je u rad ugrađivati svoje vrline kojima su je karakterizirale njezine odgojiteljice kao tihu, marljivu i savjesnu, urednu i uslužnu, ali i svoje zdravstvene teškoće s kojima se odlučno, tiho i strpljivo nosila do trenutka kada je bolest pobijedila volju i oduzela joj snagu. Prošla je u poslušnosti gotovo sve postaje milosrdničkog služenja na zagrebačkom području te u samostanskim kućama u Ljubešćici i Grubišnom Polju – i na župama u Bjelovaru, Petrovini i Đurđevcu.

Molimo Gospodina da nagradi sve dobro i plemenito u redovničkom služenju naše preminule s. M. Andreje. Njezinu ustrajnost u molitvi, postojanost u nadi i velikodušnost u ljubavi prema bližnjima. Hrabrom i postojanom vjerom darivala je Gospodinu ono najbolje od sebe, znajući da »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani« (Rim 8, 28). Neka joj milosrdni Isus uzvrati puninom života te u Njemu nađe potpuno ostvarenje svih svojih želja. Draga s. M. Andreja počivaj u miru Božjem i moli za nas svoje donedavne ovozemaljske suputnice.