„Pribrojio me među svoje Onaj koji ljubi dušu moju!“ (Usp. S. M. Damjana Kopjar: Opis moga života)

Ove misli zapisala je sestra Marija Damjana u svom životopisu. Možemo reći da su one ovoga trenutka ispunjene u konačnom smislu ovozemaljskog putovanja. Ona je prolazila svoj život u ruci Onoga koji ljubi dušu njezinu i uzeo ju k sebi da u Njemu otpočine.

Rođena je 18. siječnja 1935. god. u Oštricama, a krštena u župnoj crkvi pod okriljem Kraljice svete krunice u Remetincu. S. M. Damjana, krsnim imenom Jelena, peto je između devetero djece, od koje se dvoje vrlo rano preselilo u vječnost. O svom djetinjstvu piše s vedrinom. Roditelji su djecu odgajali vrlo razborito i trudili se usaditi im u srce ljubav i strah Božji. Često je odlazila na sv. Misu, a svakodnevno se molila Majci Božjoj. Te je molitve udvostručila kada je u petnaestoj godini u svojoj duši osjetila Božji poziv. Poticaj su joj bile sestre milosrdnice u susjednoj župi Ljubešćici i ona bi često odlazila tamo samo zato, da se susretne s njima. I sama je imala dvije rođene sestre milosrdnice, s. Bernardu i sada već pokojnu s. M. Nadu. Neposredno prije odlaska u samostan boravila je u Dječačkom sjemeništu na Šalati, a nakon toga, 19. lipnja 1955., stupila je u Družbu. Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1956., privremene zavjete je položila 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1962. godine.

Nakon položenih zavjeta, svoje je milosrdničko poslanje vršila kućnim poslovima u franjevačkom samostanu u Osijeku, zatim kao orguljašica u župama Lasinji, Ljubešćici i Varaždinskim Toplicama. Više puta je uz svoje dužnosti vršila i službu predstojnice u zajednici.

Svjesna Božjih darova i Njegove blizine, nastojala je da ga i drugi prepoznaju u svom životu. Bila je osoba dubokog duhovnog života, skromna, požrtvovna, ispunjena Bogom, srdačna i ljubazna, osoba od povjerenja, pa su je mnoge majke tražile savjet i povjeravale joj svoje brige.

Svoje je dužnosti obavljala savjesno, sve je svoje sile ulagala u poučavanje djece, mladih i odraslih kako bi unaprijedila liturgijsko pjevanje. Bila je vrsna orguljašica. Iako je bila vrlo krhkoga zdravlja, nije se štedjela. Često bi čitave noći probdjela pripremajući note za svoj zbor. Veliku je pažnju posvećivala uređenju svetišta. Gdje god bi služila, vjernici su je lako zavoljeli, a na odlasku bi žalili za njom. Ostavljala bi trag dubokih uspomena. Spominjemo se osobito dana ratnih strahota kada je živjela zajedno s narodom u prognanstvu.

S teškoćama, koje život donosi u preobilju, i slabostima svoje krhke naravi, hrabro se i odlučno borila nastojeći biti što bliže Bogu. Živjela je svjesno obećanje vjernosti „Onome koji ju je učinio dionicom svojih dobara“, kako piše u svom životopisu (Usp. S. M. Damjana Kopjar: Opis moga života). Bog ju je obdario glasom slavuja koji je slavio Mariju gotovo do posljednjeg dana života.

I kao što je napisala u životopisu, možemo reći: sestra Marija Damjana pribrojena je kao svojina Onome koji ljubi dušu njezinu! Preselila se u nebesku domovinu u subotu ujutro, u dan posvećen Blaženoj Djevici Mariji, 26. studenoga 2011. godine.

Zahvaljujemo Gospodinu za njezin život i preporučujemo je zagovoru Nebeske Majke Marije kojoj je svom dušom pjevala: Ave Maria! Neka je ona odvede u Očev zagrljaj.