Pogledaj sve web stranice Družbe

s. M. LUJZA, (Zuleima) COSTA

In memoriam

S. M. Lujza Costa blago je u Gospodinu preminula u večernjim satima 23. lipnja 2022. godine, uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Razmišljajući nad njezinim otvorenim grobom, ispred nas se odvija jedan bogat i smislen život redovnice milosrdnice, ugrađen u Provinciju Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb. Pođimo od njezinih imena koja su joj, mogli bismo reći, obilježila život. Majka joj, iz njoj poznatih razloga, pri rođenju dala ime Zuleima, što znači mir, zacijelo želeći mir svome djetetu u nemirnom svijetu i mijenama vremena. Zatim su joj na kršenju pridodali ime Elena, povjeravajući je zagovoru sv. Jelene Križarice, koja je svojom vjerom i pobožnošću sa sinom Konstantinom Velikim odigrala važnu ulogu u povijesti kršćanstva. Nasljedujući svoju krsnu zaštitnicu nastojala je naša s. Lujza već u mladosti živjeti skromno, pobožno i samozatajno, prihvaćajući križeve svakodnevice i ugrađujući ih u svoj kršćanski život. Budući da je Gospodin od nje tražio više, mladost je darovala Bogu i pošla putem savršenog predanja u Družbi sestara milosrdnica. Primivši redovničko odijelo dobila je ime s. M. Lujza. Bio je to još jedan izazov za mladu djevojku u kojoj je kucalo toplo južnjačko srce te je poput sv. Lujze, svoje redovničke zaštitnice, nastojala ljude i događaje promatrati u svjetlu Božjeg milosrđa.

A u životu s. M. Lujze Costa sve je počelo 5. kolovoza 1937. godine, kad se u Stonu (Dubrovačka biskupija) gosparu Ivi i majci Veri, rođenoj Krznarić, rodila djevojčica Zuleima. Krštena je 28. kolovoza u Župi sv. Vlaha, u Stonu, te joj je pridodano ime Elena. Stjecajem okolnosti obitelj se nastanila u Bjelovaru, gdje je s. Lujza uz pobožnu majku rasla u dobi i jačala u vjeri. U takvu duhovnom raspoloženju zatekao ju je Božji poziv u duhovno zvanje.

Spremno je s. Lujza dočekala taj pohod te u molbi provincijalnoj poglavarici 1958. godine piše: »Već dulje vremena osjećam poziv za redovničko zvanje. Na tu nakanu mnogo sam se molila Duhu Svetom, da mi prosvijetli pamet, da uvijek mislim na dragog Boga i da me ništa ne odijeli od ljubavi Božje«. Na tu odluku potaknuo ju je život, rad i požrtvovnost sestara milosrdnica što ih je susretala u Bjelovaru. Donekle je upoznala milosrdničku karizmu, zavoljela redovnički poziv i odlučila poći putem posvećenja u redovničkom životu. U Družbu je primljena 30. listopada 1958. godine. Nakon novicijata, pod vodstvom učiteljice, slijedili su prvi sveti zavjeti 1960., a doživotni 1966. godine. Ozbiljno je shvaćala svoj poziv te duboko ispitivala savjest da ne bi manjim i, ne daj Bože, većim odstupanjima povrijedila Gospodina i svoje bližnje. Zbog neznatnih ljudskih slabosti, kao što su rastresenosti u molitvi i povrede samostanske šutnje, padala je povremeno u kušnju da posumnja u svoje zvanje, ali milost je i tu pobijedila. Stoga u molbi za prve svete zavjete, među ostalim piše: »Kroz ovu godinu dana promotrila sam i upoznala još više Družbu sestara milosrdnica, pa sve zapreke ostavljam na stranu i ne može me ništa odijeliti i rastaviti od ove Družbe, tj. od ljubavi Isusa Krista«  … »Rado sam primila i primat ću dragovoljno sve što me u životu snađe, jer znam da Onaj komu služim zavrjeđuje svu pažnji i svu ljubav. Sjećajući se na ljubav Isusovu prema nama bijednim ljudima, odlučila sam od sveg srca i radosno služiti Gospodinu«.

Sve to potvrđuju mišljenja i izvješća njezinih odgojiteljica i poglavarica, koje su u s. M. Lujzi prepoznale osobu koja ozbiljno stoji iza svog poziva te ga nastoji ostvarivati u poniznosti i poslušnosti.

Nošena dobrom voljom i milošću Božjom krenula je nakon prvih svetih zavjeta putem savršenstva te u poslušnosti zakonitim poglavarima gradila kuću svoga redovništva. Tijekom 1961. godine pohađa katehetski tečaj u Zagrebu te kao osposobljena katehistica i orguljašica odlazi 1962. godine na svoju prvu filijalu u Sisak, a već 1963. u Novu Gradišku da bi se nakon nepune godine po odredbi poglavara vratila u Zagreb i nastavila studij glazbe na Institutu za crkvenu glazbu. Bila je vrsna orguljašica, a odlikovala se i umijećem lijepog pjevanja. Zahvaljujući svojoj profinjenoj naravi u susretima s bližnjima i prema sugovornicima odnosila se s poštovanjem, susretljivo i strpljivo. Svojim umjerenim šalama i dosjetkama unosila je vedrinu i radost u zajednicu.

Nakon završenog studija glazbe slijede filijale od Oriovca, Požege i Zlatara do Daruvara, gdje ostaje nepunih 13 godina, od toga 9 godina u službi kućne poglavarice. Zatim iznova slijedi popis postaja njezina redovničkog služenja od Ludbrega do Grubišnog Polja, Osijeka, Zagreba, Galdova, Zlatara, Gradeca i ponovno Daruvara. Zapravo posljednje godine svoga redovničkog služenja darovala je svome Daruvaru i Daruvarčanima, o kojima je uvijek govorila s puno emocija jer je među njima najdulje vršila svoje redovničko poslanje – do trenutka kada je bolest 2021. godine rekla dosta!

Draga s. M. Lujza, hvala Vam za sve što ste bili i što jeste za svoje sestre milosrdnice; hvala za sve dobro što ste ga učinili za svoju dragu Družbu, kako je uvijek nazivate u svojim pisanim spomenima. Hvala za vedrinu duha, za toplinu sestrinske ljubavi u susretima, za primjer radosnog služenja i predanosti u trpljenju. Molite za nas da hodeći ovozemaljskim putovima ne izgubimo cilj koji će nas dovesti u zajedništvo s Vama i drugim našim preminulim sestrama, da se ondje u kraljevstvu nebeskom radujemo za svu vječnost. Neka Vam Gospodin bude blag i milosrdan sudac te Vas već sada primi u svoje nebesko zajedništvo!