Sestra M. Noela, Barica, rođena je 27. rujna 1920. god. u mjestu Škriljevec, općina Ivanec, od oca Jurja i majke Roze, rođene Negovec. Barica je treće dijete dobre kršćanske obitelji Negovec. Godine bezbrižnog djetinjstva provela je u rodnom selu, gdje je završila i pučku školu. Na završetku pučke škole primila je Prvu pričest, kada je osjetila Božji poziv, koji nije potpuno shvaćala. Želja da pođe u samostan u njoj je sve više rasla i sazrijevala, da bi konačno svoju odluku povjerila i roditeljima. Nakon dužeg promišljanja i opetovane molbe da pođe u samostan, roditelji su dali svoje dopuštenje. Tako je Barica 2. srpnja 1938. stupila u samostan sestara milosrdnica u Zagrebu. Redovničko odijelo obukla je 15. kolovoza 1939., privremene zavjete je položila 15. kolovoza 1940., a doživotne 15. kolovoza 1943. godine.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta s. M. Noela odlazi u Zemun, gdje iz poslušnosti i ljubavi prema Bogu započinje rad u bolničkoj praonici rublja, a zatim u Ogulinu i Kući matici pomaže u kućnim poslovima. Nakon završene bolničke škole djelovala je nekoliko godina u bolnici u Koprivnici, a zatim dulje vrijeme u Banjoj Luci, gdje je, završivši srednju i višu medicinsku školu, djelovala sve do umirovljenja 1979. godine. Godine 1994. prešla je iz Sarajevske provincije u Zagrebačku, u Kuću maticu. Dopuštenjem poglavara neko je vrijeme provela u roditeljskoj kući, brinući o bolesnom bratu. Tada je premještena u samostan u Varaždinu, odakle je mogla posjećivati bolesnog brata. Tamo je ostala do 2008. godine, a nakon toga, bolesna i nemoćna dolazi u Kuću maticu.

U molitvi i predanju u volju Božju provela je posljednje godine života u Kućnoj bolnici. Okružena brigom i ljubavlju svojih susestara, strpljivo je nosila križ bolesti i nemoći, zahvalna za svaku i najmanju gestu ljubavi, prikazujući to Gospodinu za potrebe Družbe, za nova redovnička zvanja i za sve one koji su se preporučivali u molitve. Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega duša naše s. M. Noele preselila se k Onomu, koji ju je odabrao i pozvao, koji je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je On, naša Glava i Prvijenac. Neka i našu s. M. Noelu primi u radost vječnoga Kraljevstva.

Počivala u miru!

           

Počivala u miru!