„Spremna sam na sve žrtve koje će mi dragi Isus slati.“ (Usp. Josipa Šlivar (s. M. Tirza): Molba, Gornja Voča, 19. travnja 1955.)

    Ove riječi je napisala s. M. Tirza u svojoj molbi prije ulaska u samostan i doista ih se trudila svakodnevno ispunjavati tijekom cijeloga života.

Sestra Marija Tirza, Josipa, rođena je 12. siječnja 1934. godine u Gornjoj Voći, općina Ivanec, od oca Mije i majke Anke, rođ. Dežmarić. Bezbrižno djetinjstvo provela je u skromnoj kršćanskoj obitelji s još petero djece. Kao najstarije dijete bila je od velike pomoći roditeljima u obavljanju poslova i u odgoju mlađe braće i sestara. Do dvadesete godine Josipa je bila u svom roditeljskom domu gdje je obavljala sve poslove. Već od malih nogu štovala je Presveto Srce Isusovo i obavljala devet prvih petaka na čast Srcu Isusovu. Prvi poticaj na Bogu posvećen život osjetila je u četvrtom razredu, no poticaj da se odluči na redovnički život osjetila je promatrajući sestre redovnice iz rodne župe za vrijeme godišnjih odmora. Tu odluku nije mogla odmah ostvariti zbog materijalne situacije u obitelji. Deset mjeseci radila je kod jedne obitelji u Gračanima, odakle je nedjeljom mogla odlaziti na Svetu Misu kod sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. Tako se sve više povezivala sa sestrama, dok konačno nije i sama postala jedna od njih.

U Družbu je stupila 30. travnja 1955., u 22. godini života. Nakon godinu dana kandidature u Lužnici započela je novicijat u Kući matici obukavši redovničko odijelo uz novo ime s. M. Tirza. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1962.  godine.

Prve dvije godine redovničkog života provela je u Kući matici obavljajući razne kućne poslove. Od 1959. do 1999. godine, kada je pemještena u Lužnicu, radila je na gospodarstvu u Lovrećini. U Lužnici je i dalje marljivo i neumorno radila na gospodarstvu, sve dok je tjelesne snage nisu napustile.

Sestra M. Tirza je gotovo cijeli svoj redovnički život obavljala teške gospodarske poslove, ali radila ih je s veseljem, svjesna onoga što je napisala u molbi za ulazak u samostan: „Spremna sam na sve žrtve koje će mi dragi Isus slati.“ Uvijek je imala vremena za susret s Isusom u molitvi i za vršenje redovničkih obveza. Bila je tiha, skromna, vedra i požrtvovna redovnica, koja je savršeno znala spojiti rad i molitvu. Bila je zahvalna za „mnoge milosti učvršćujući svoju odluku da služi Gospodinu sve do smrti“ (Usp. s. M. Tirza Šlivar: Opis moga života). Vjerujemo da je tako osvojila dragocjeni biser Kraljevstva nebeskoga.

Zahvalne na daru njezinoga radosnog i predanog služenja molimo da je Gospodin primi u vječno kraljevstvo svojih svetih i izabranih.

 

Počivala u miru!