S ljubavlju i zahvalnošću ispraćamo danas s. Teu Blažević koja se tiho preselila Gospodinu u nedjelju 15. srpnja, dok je u crkvi Sv. Vinka u Zagrebu odjekivala podnevna molitva sestara. Tea Ruža Blažević rodila se 30. ožujka 1930. u mjestu Boričevac, općini Donji Lapac u Lici. Roditelji Petar i Ana rođena Pavičić primili su je od Boga na dar kao deseto od svoje jedanaestero djece i odgajali ih sve u pravom kršćanskom duhu. Živjeli su skromno ali zadovoljno. Djeca su učila od starijih i prema svojim sposobnostima radom pomagala roditeljima. O tome je s. Tea zapisala da je sa 6 godina počela čuvati janjce, potom i ovce i kako je rasla, „pomagala je roditeljima u svemu u čemu je mogla“. Gledajući stariju sestru kako štrika, zamolila ju je da je poduči pa je još kao djevojčica naučila štrikati, krpati, vesti i raditi razne kućanske poslove. Kao da ju je Gospodin već tada pripremao da ona na sličan način podučava mlade naraštaje Družbe u svojim kasnijim godinama.

Idilu njihovog sretnog obiteljskog života poremetio je II. svjetski rat. Morali su bježati pred nasilnicima i rušiteljima koji su im spalili selo i crkvu. Sklanjali su se u raznim mjestima po Bosni i stigli do Stare Gradiške, odakle su prešli u Slavonski Brod i jednog jutra nekim kolima bili prebačeni u Slavonski Kobaš. Nitko nije mogao primiti cijelu ovu veliku obitelj i najteže im je bilo što su neko vrijeme živjeli razdijeljeni po raznim obiteljima. Kad su se malo snašli i počeli zarađivati, oformili su u Kobašu svoj skromni obiteljski dom. Iz njega je, vidjevši kako se tri djevojke iz sela pripremaju poći u samostan, i djevojka Ruža – dobivši dozvolu od roditelja – spremna i otvorena srca krenula put Zagreba i 24. kolovoza 1947. bila primljena među sestre milosrdnice. 

Novicijat je započela 14. kolovoza 1948. Prve redovničke zavjete položila je 12. rujna 1949. a doživotne 15. kolovoza 1952. godine. Nakon prvih položenih zavjeta s. Tea bila je dodijeljena u šivaonu Kuće matice gdje je šivala i učila od starijih sestara, stručnih učiteljica ručnoga rada.

U listopadu 1953. godine premještena je na zagrebačku filijalu „Majur“ koja je plodovima iz vrta oskrbljivala Kuću maticu. U studenome 1960. godine s. Tea je namještena u kuću Novicijata za potrebe šivanja i poduku kandidatica i novakinja u šivanju i drugim vještinama za koje se treba osposobiti svaka sestra milosrdnica. U toj službi provela je više od pedeset godina. Zbog oslabljenih snaga 2012. godine oslobođena je dužnosti u Novicijatu i prema mogućnostima odlazila još pomagati u crkvenu radionu, da bi se u siječnju 2017. preselila u Kućnu bolnicu.

Brojne sestre, ne samo Provincije Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb, nego i drugih provincija, na početku svoga redovničkog života stasale su i formirale se uz s. Teu. I ne znajući poprimale su od nje stil života skromne, jednostavne, nenametljive, radine, poslušne, molitvene, duhovne osobe, u čijoj se svakodnevici susretalo i prepoznavalo sve ono što su odgojiteljice poučavale da bi trebale usvojiti buduće sestre milosrdnice. Kao da je svojim životom ukazivala na preporuke sv. Pavla u Poslanici Kološanima: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si… A povrh svega – ljubav!“ (3,12-14).

Svojom dobrotom, ljubavlju, blagošću, strpljivošću, samozatajom, požrtvovnošću, revnošću u molitvama i pobožnostima bila je s. Tea primjer mladim članicama Družbe. „Oduševljavala je čovjeka za skroman život i primjerom je pokazivala kako ga treba živjeti“ – rekla je jedna sestra. „Voljeli smo je i zvali od milja i poštovanja ‘časna Tea’. Bila nam je u Novicijatu starija sestra, učiteljica, majka, tješiteljica i pomoćnica u vježbanju šivanja i svakodnevnom življenju“ – naglasila je druga sestra. „Oduševljavala je kandidatice i novakinje za šivanje, ručni rad i sve druge poslove, zainteresirala ih i privolila tako da su to zavolile i rade cijeli svoj redovnički život“ – svjedoče neke sestre.

HVALA Vam, draga s. Tea, za svjedočanstvo i primjer prave sestre milosrdnice, najdulje učiteljice i odgojiteljice u Novicijatu – bez mandata, vjerne i odane pomoćnice onima koje su službeno bile odgojiteljice i učiteljice.

Dao Vam Gospodin mjesto među svetim milosrdnicama u nebu i Njegova blizina neka Vam bude vječna nagrada. A Vi pred Njim zagovarajte za nas, za Novicijat i cijelu Družbu.                      

Počivala u miru!