Pogledaj sve web stranice Družbe

preminula je 28. rujna 2010.

Sestra Armata, Slava Pravica

In memoriam

„Sve na veću slavu Božju!“ (S. Armata, Slava Pravica: Opis moga života), riječi su, kojima je s. Armata započela opis svoga života.

Sestra Armata, Slava, rođena je 24. srpnja 1916. u Benkovcu, župa Bednja, općina Ivanec, od oca Jurja i majke France r. Kolenko. Odgajana je u kršćanskoj seoskoj obitelji s devetero djece, tri sina i šest kćeri. U obitelji se redovito molilo i sudjelovalo svake nedjelje i blagdana na svetoj misi. Djetinjstvo joj je proteklo čuvajući mlađe od sebe, a zatim je s osam godina pošla u školu. U trećem razredu osnovne škole ostala je bez majke, a nakon godinu dana i bez oca. Gospodin ih je oboje uzeo k sebi. U vrijeme odrastanja i u najtežim trenucima osjećala je Božju pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije. U tom razdoblju Bog joj je našao mjesto u Društvu Marijine Kongregacije i tu se uz ostale djevojke odgajala njezina vjera i pobožnost prema Djevici Mariji. Tu je primila poticaje i pouku za svoj kršćanski, ali i Božji poziv. U njoj je dugo tinjala želja da pođe u samostan. Nakon održanih misija u župi, pošla je k svome župniku i iznijela mu svoju želju. „S pomoću Božjom“, kako je sama napisala, u samostan je došla 11. rujna 1937. Redovničko odijelo obukla je ulaskom u novicijat 20. studenoga 1938., prve redovničke zavjete položila je 21. studenoga 1939. a doživotne 21. studenoga 1942. godine. Nakon položenih redovničkih zavjeta radila je u Crikvenici, na više mjesta u Zagrebu i kao dugogodišnja sakristanka u crkvi sv. Terezije u Požegi. Kao što je napisala na početku svoga životopisa, tako je i nastojala cijeli život živjeti „sve na veću slavu Božju“.

Uvijek je bila tiha, povučena, savjesna i razborita u svom poslu. Nikada nije loše govorila o drugima, a vjernici su je cijenili i poštivali.

Dugo je pobolijevala, ali je svojom strpljivošću u bolesti pokazala svoju ljubav prema trpljenju, osobito kada je ostala potpuno nepokretna.

Svijeća njezinog života polako se trošila goreći za Boga i na sve veću slavu Božju. Preminula je u popodnevnim satima 28. rujna 2010. u Samostanu sv. Josipa u Požegi.

S milošću Božjom ostala je vjerna do smrti, kao što je i napisala završavajući svoj životopis.

 

Počivala u miru Božjem!