Pogledaj sve web stranice Družbe

sestra RADISLAVA (Štefanija) GLOŽINIĆ

In memoriam

SESTRA RADISLAVA, ŠTEFANIJA GLOŽINIĆ

Preminula 11. kolovoza 2015. u Kući matici, u Zagrebu

            Štefanija Gložinić, s. Radislava, rođena je 10. siječnja 1921. godine u Slokovcu kraj Ludbrega, od oca Ivana i majke Mande Gložinić, rođene Nemec. Istoga dana upisana je u Maticu krštenih u Župi Presvetoga Trojstva u Ludbregu. Odgajana je s ljubavlju od dobrih kršćanskih roditelja koji su uz prvorođenu Štefaniju imali još jedanaestero djece. Kao dijete susrela je sestre redovnice i sama svjedoči da je već tada poželjela postati jedna od njih, a ta se želja u njoj raspirila nakon posjete samostanu i prisustvovanja slavlju oblačenja njezine rođakinje redovnice. Kao djevojka s četrnaest godina uključila se u Društvo Srca Isusova, a nakon godinu dana započela je svoj put do ostvarenja poziva. Tri i pol godine bila je kod sestara milosrdnica u Požegi gdje je vršila različite dužnosti i polazila Domaćinsku školu. Tu se još više učvrstilo njezino zvanje i s radošću se odlučila nasljedovati Isusa Krista u redovničkom staležu.

Kandidaturu je započela 3. kolovoza 1939. godine, a nakon godinu dana, 14. kolovoza 1940., obukla je redovničko odijelo. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1941., a doživotne 15. kolovoza 1944. godine.

Nakon položenih zavjeta svoje redovničko služenje započela je kod bolesnika u Vinogradskoj bolnici. U kolovozu 1943. godine premještena je u Brčko i tu se zaposlila kao kuharica u školi. Tu dužnost nastavila je vršiti kroz cijeli život, najprije u Zagrebu u Kući matici, zatim u franjevačkom samostanu u Bjelovaru, Dječačkom sjemeništu u Zagrebu, u zemunskoj bolnici, franjevačkom samostanu u Našicama, a potom u našim samostanima: Daruvaru, Vrbasu i Martinskoj Vesi, gdje je kroz tri mandata vršila službu predstojnice u zajednici, zatim u Varaždinskim Toplicama i Lužnici. Kad više nije mogla sama voditi kuhinju, uvijek je sudjelovala u poslovima zajednice koliko i gdje je mogla. U revnosti rijetko ju je tko mogao nadmašiti. U tome je uvijek prednjačila, kako u poslu, tako i u molitvi. Na nju se doista mogu primijeniti riječi Knjige mudrih izreka: „Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!“ (Izr 31, 10. 31).

Kada su je tjelesne snage napustile, privikavala se na nemoć. U tim danima nemoći, vježbajući krotkost i strpljivost pripremala se za susret s Gospodinom. On ju je pozvao k sebi dok su zvona crkve sv. Vinka oglašavala Anđeosko pozdravljenje. Neka je Blažena Djevica Marija, koja je spremno odgovorila na Božji poziv, zagovara pred licem Svevišnjega.

Molimo za našu sestru Radislavu, a ona neka i nas prati svojom molitvom da „u revnosti budemo hitri, u duhu gorljivi, da Gospodinu služimo“ (Usp. Rim 12, 11) poput nje, da u konačnom odgovoru na Božju volju i mi jednoga dana primimo krunu koju nam je zauvijek pripravio Gospodin.

 

Počivala u miru!