Sestra Stella, Julka Prpić rođena je 1. svibnja 1924. godine u mjestu Deževci kraj Požege, od oca Jurja i majke Ane r. Klarić. Bila je to obitelj s petero djece, koju su roditelji brižno odgajali u kršćanskom i rodoljubnom duhu. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu polazila je Gimnaziju u Požegi s bratom koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu.

U samostan je ušla 5. kolovoza 1943. godine. Usprkos teškim i nesigurnim prilikama nije se pokolebala, već je 14. kolovoza 1944. ušla u novicijat i obukla redovničko odijelo.

15. kolovoza 1945. položila je prve zavjete, a doživotne 15. kolovoza 1948. godine.

Sestra Stella je neko vrijeme nakon zavjeta bila u Lužnici, a zatim je započela rad u laboratoriju naše bolnice u Vinogradskoj, gdje je uz ostale sestre učila posao laborantice. Tu je ostala do srpnja 1949., kad su i posljednje sestre napustile tu našu bolnicu. Krajem kolovoza iste godine odlazi s još nekoliko sestara u Petrovaradin u vojnu bolnicu. Tu je radila nešto dulje od godinu dana, ali zbog teških prilika i bolesti vratila se u Zagreb i 1950. godine započela studij Teologije na KBF-u i završila četiri semestra. Po želji poglavara prekinula je studij i nastavila rad u laboratoriju u bolnici u Klaićevoj. Godine 1956. upisala je Višu školu za zdravstvenog tehničara, laboratorijski smjer. Od 1958. godine radila je u Zajčevoj bolnici do svoga umirovljenja.

Godine 1982. imenovana je trećom provincijalnom savjetnicom, a u drugom trogodištu i tajnicom u Upravi Zagrebačke provincije. U kolovozu 1990. godine imenovana je tajnicom u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu. Nakon dvije godine premještena je u naš samostan u Molve gdje pomaže u kućnim poslovima. U travnju 1994. vraća se u Zagreb jer je ponovno imenovana tajnicom u Upravi Zagrebačke provincije, i tu službu vrši do 4. travnja 2000. godine.

Najznačajnije razdoblje njezinog života je zasigurno Krašić, gdje je s velikom ljubavlju i poštovanjem bila na službi bolesnom, sada blaženom, kardinalu Alojziju Stepincu. S liječnicima je redovito odlazila u Krašić i obavljala sve potrebne laboratorijske poslove. Imala je veliku podršku i povjerenje pretpostavljenih na poslu.

Cijeli svoj život s. Stella je zauzeto, s ljubavlju i radosno vršila svoje dužnosti, kako na poslu tako i u zajednici. Bila je marljiva i temeljito je obavljala svoje dužnosti. Zračila je optimizmom i to je svojom uslužnošću prenosila i na druge.

Vjerujemo da sada u vječnosti uživa u društvu svetih i izabranih.

Po želji s. Stelle, koju je pismeno izrazila 15. svibnja 2000. godine, – „kod ukopa, nad otvorenim grobom, osim pripadnih molitava, samo, u zahvalu Gospodinu za njegovu neizmjernu dobrotu i milosrđe“, – izmolit ćemo „Blagoslovljen budi Bog!“. Izmolit ćemo to s ljubavlju i zahvalnošću Bogu za njen život i za pokoj njezine duše.

Neka joj Gospodin udijeli radost vječnog života!