PRVE GODINE LUŽNICE

O početcima zajednice sestara u Lužnici nalazimo vrlo precizne i živopisne zapise u Spomenici Lužnice pa ih navodim ovdje kao crtice koje oslikavaju povijest ovog  jedinstvenog samostana.

KUPNJA LUŽNICE

„Lužnica je kupljena na osnovu zaključka Glavne skupštine u Zagrebu održane 1921. godine u rujnu. Tu su sestre skupštinarke tražile da se u blizini Zagreba kupi jedno poljoprivredno dobro za oporavak bolesnim sestrama, za dopuste i odmore te trajni boravak starijim sestrama.

Budući da se poslije Drugog svjetskog  rata grad Zagreb naglo širio, naročito Savskom cestom prijetila je opasnost da gradsko poglavarstvo oduzme našu ekonomiju na Savskoj cesti (Majur). Da bi se osigurala druga ekonomija, a na temelju rečenoga, tražilo se dulje vrijeme prikladno poljoprivredno dobro u blizini Zagreba. Od pet pregledanih dobara bila je najpodesnija Lužnica jer se je nalazi uz prometnicu.

Sv. Kongregacija nam je odobrila  prodaju 40 jutara zemlje na Savskoj cesti pod uvjetom da dobivenim  novcem kupimo drugo zemljište. Dana 31. srpnja 1925. kupljena je Lužnica….“

Budući da je Lužnica kupljena u prilično zapuštenom stanju, prve godine bile su godine uređivanja i pripremanja dvorca, gospodarskih  zgrada i imanja za život i rad novih vlasnica. Upravu Lužnice tih prvih godina preuređenja vodila je s. M. Anuncijata Ivanušec.

BLAGOSLOV

Dalje Spomenica opisuje i svečani dan blagoslova:

„ Kuću (grad) i sve zgrade blagoslovio je 25. studenog 1927. dr. Antun Bauer, nadbiskup zagrebački, u čijoj je pratnji bio i delegat naše Družbe presvijetli Milan Strahinšćak. Tojsvečanoti prisustvovalo je cijelo Vrhovno vijeće Družbe s vrhovnom glavaricom Družbe časnom majkom Rozom Pelikan, predstojnicom Kuće matice č. s. Krizinom Vragović i ekonomom č. s. Anuncijatom Ivanušec. Svečanost je protekla  u ugodnom raspoloženju.Prisustvovao je i upravitelj Nikola Milošević sa suprugom.“

 POČETCI

Iz Spomenice:

„Isprva su u Lužnici bile samo četiri sestre. Stalna je bila samo č. s. Debora, a ostale su bile na oporavku. Sestre su se dnevno vozile u Brdovec na svetu misu. Nijesu mogle držati svećenika jer još nije bila uređena kapelica.

Prva starješica u Lužnici bila je č.s. Atala Brlek, a prvi svećenik i duhovnik u Lužnici bio je don Ivo Matešan. “

Približavanje proljeća i proljetnih radova ubrzalo je i dolazak sestara koje su u Lužnici preuzimale razne poslove.

Lužnica je postala omiljeno boravište sestara; tamo su dolazile sestre na odmor, na oporavak, studentice su tamo pripremale ispite.

U Lužnici su se održavale i godišnje duhovne vježbe.

Često su naši dragi poglavari ovdje rješavali važne probleme svoje Družbe.“

Spomenica navodi da su sestre u mjesecu svibnju 1928. godine „našu Lužnicu prozvale Marijin dvor“ i navode da je već do tada kroz Lužnicu prošlo oko 800 sestara koje su ovdje bile na oporavku ili u duhovnim vježbama.

PREGLED DALJNJE POVIJESTI SAMOSTANA U LUŽNICI

Tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća sestre otvaraju vrata Lužnice prosvjetnoj djelatnosti u dječjem zabavištu i domaćinskoj školi, a početkom Drugog svjetskog rata Lužnica je postala siguran zaklon najmlađim članicama – novakinjama gdje su, kako kažu, bile sigurne od zračnih napada.

Rat i poratno vrijeme donijeli su teška vremena sestrama, dvorac je izložen pljački, imovina se oduzimala, sestre su živjele u nesigurnosti i strahu od progona.

Ipak, zajednica ostaje u dvorcu i nastoji se prilagoditi novonastaloj situaciji. I dalje je to mjesto gdje sestre dolaze u mirovinu, obrađuje se mali dio preostale zemlje da bi se nešto privrijedilo za život, park i dvorac nastoje se koliko je moguće održavati. S vremenom se sestre uključuju u apostolat na župi, a povremeno se ovdje održavaju i duhovne vježbe.

Kako je dvorac i njegov okoliš uvijek bio zanimljiv brojnim posjetiteljima, primanje gostiju neprekinuta je tradicija Lužnice.

U Spomenici je 1966. godine zapisano:

„ Uvijek je živo oko našega dvorca, osobito za lijepih dana. Posjećuju ga školska djeca, turisti, domaći i strani, razni izletnici itd. Zato sestre ulažu mnogo truda da okolo kuće bude red. Za vrijeme lijepih dana mora biti spremna jedna sestra da im pokaže dvorac iznutra. Obično je na redu velika i mala kapelica, hodnici i stubište.

Dvorac i jezero posjetitelji obilaze uglavnom sami. Uz kuću s južne strane nalazi se „rondela“, a okolo nje su od grana brezovih zbijene klupe Tu se i odmaraju…“     

NOVA KUĆA, OBNOVA DVORCA I OTVORENJE DUHOVNO-OBRAZOVNOG CENTRA

Budući da je s vremenom dvorac postao vrlo neprikladan za život starih i bolesnih sestara, a da je s druge strane postojao veliki interes da se on kao kuluturni spomenik prve kategorije otvori javnosti sestre nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj koje su otvorile nove mogućnosti djelovanja odlučuju osnovati ovdje Duhovno-obrazovni centar otvoren i sestrama i javnosti u svrhu duhovne obnove i religiozne, društvene, kulturne i ekološke edukacije suvremenog čovjeka.

Da bi ostvarile prenamjenu dvorca Lužnica u duhovno-obrazovni centar, sestre su morale poduzeti čitav niz vrlo zahtjevnih građevinskih i restauratorskih radova. Najprije su uz pomoć njemačke organizacije Renovabis izgradile novi stambeni objekt, koji je svojim manjim dijelom poslužio za smještaj sestara preseljenih iz dvorca, a većim će dijelom biti smještajni prostor sudionika seminara i ostalih programa koji će se u Centru događati.

U samome dvorcu izvršena su mnogobrojna restauratorska istraživanja, obnove i sanacije. Uz pomoć Ministarstva kulture, a najvećim dijelom iz vlastitih sredstava, u cijelosti je obnovljeno krovište dvorca. Izvršena je i temeljita sanacija pukotina u cijelom zdanju. Obnovljene su elektroinstalacije, centralno grijanje, dovod plina i vode, unutarnja i vanjska drenaža te kanalizacija. Izvedeni su i soboslikarski radovi te izmjena podova. Veliki podrum s više prostorija potpuno je uređen i zajedno sa svojom prostranom dvoranom pripremljen za konferencije, večernja druženja i rekreativne programe. Time je jedan od deset najvrjednijih dvoraca sjeverozapadne Hrvatske sačuvan od sigurnog propadanja.

Uokolo dvorca pomno je uređen veliki perivoj s jezerom, vraćene su povijesne šetnice (više od 2 km) i postavljeni paviljoni. Da bi se omogućio bolji i ljepši pristup dvorcu, sjeverno je dvorište opločeno i urešeno cvjetnom rondelom, a za ugodnije trenutke odmora i večernju meditaciju s južne je strane dvorca izgrađena malena terasa s pogledom na jezero.

Novi Centar otvorio je i blagoslovio u nazočnosti brojnih uzvanika i dobrotvora 13. listopada 2007. godine uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, a 14. listopada svojim prvim Danom otvorenih vrata Centar je predstavljen javnosti.

ZAJEDNICA SESTARA DANAS

Sestre koje su živjele u dvorcu do prenamjene ostale su uglavnom i dalje u Lužnici, u novim, jednostavnim, ali funkcionalnim prostorijama, a njima su se pridružile i sestre koje su premještene u Lužnicu kako bi djelovale u novom Centru.

DJELATNOSTI

Osnovne djelatnosti u našoj zajednici su:

– Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica – vlastita ustanova Provincije, www.luznica.com

– Vjeronauk u osnovnoj školi

– Pastoralni rad u župi – sviranje, sakristija, župni vjeronauk

– Duhovna asistencija i animacija mjesne Konferencije svetog Vinka

– Gospodarstvo

Adresa:

Lužnički odvojak 3/1
10290 Zaprešić

Telefon: 00385 (0) 1 3350-940