„Ljubav – smisao života“ bila je tema duhovne obnove za djevojke 3. i 4. razreda srednje škole i studentice koja je održana u Lužnici od 18. do 20. listopada 2013. godine. Njih 15 okupilo se iz različitih krajeva Lijepe naše u petak u poslijepodnevnim satima. Iako umorne od škole i ostalih obveza, pronašle su snage za upoznavanje i klanjanje Isusu. Subotnji dan je protekao u različitim aktivnostima poput predavanja, mise, radionice i večernjeg susreta sa sestrama koji su na različite načine željeli prikazati veličinu i ljepotu Božje ljubavi na kojoj se temelji i gradi svaka ljudska ljubav. Susret je završio u nedjelju euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Vida u Brdovcu. Hvala svima koji su svojom molitvom, žrtvom i radom doprinjeli ostvarenju duhovne obnove.
Donosimo ovdje i radove koji su nastali iz pera sudionica.

Ljubav koja je drugačija

Jeste li se ikada pitali što je to ljubav između čovjeka i prirode? Shvaćate li Vi doista značenje prirode i njezin smisao? Bog nam se na različite načine objavljuje i to preko prijatelja, redovnika, knjiga, medija. Ali što ako nam se Bog objavljuje preko lista? Zašto nam list ne bi bio prijatelj i zašto nam list ne bi pružio utjehu i ljubav? List je sam po sebi krhak, ali ako ga malo bolje pogledate i ako pred njim stojite duže vrijeme, shvatite kako je zapravo hrabar, poseban i Božji. Zna li netko od Vas nešto o njemu ili što je on sve prošao? Jeste li se ikada pitali što ako taj list svaki put kada stanete na njega osjeti bol? Nije li Vam ga onda žao? Pogledajte boje na njemu i pitajte se: „Tko je zapravo on i što to šarenilo na njemu znači, što on predstavlja?“ Dok ga gledam, prvo što primjetim je blistava zelena boja kroz koju teku kapljice rose. Nakon toga stanem i sama sebi kažem: „Ah, to je samo list?“ i produžim dalje. Kada drugi dan dođem do njega, zateknem ga na podu kako leži, kao da spava, kao da je tužan i više nije blistav nego je prašnjav, siv i djeluje starije, djeluje umorno. Nakon tog prizora počinjem se pitati što mu je, ali produžim dalje. Hodajući svojim putem cijelo vrijeme mi se vrti po glavi i odlučim se vratiti i pogledati ga još jednom, jer me moja znatiželja jednostavno bocka po glavi. Kada se vratim do njega shvatim kako više nije svjež, zelen, nego je suh i smeđ i tek onda mi postane još jedan od listova u prirodi i nastavim dalje zaboraveći na njega, jednostavno, kao da ne postoji. Nakon nekog vremena ponovno ga se sjetim i pitam se: „Što ako taj list predstavlja Boga, što ako priroda kroz koju prolazim svaki dan želi reći da je On tu i da me treba?“ I stanem, osjetim tišinu i cijelim mi tijelom prođe struja jaka kao grom. Osjetim zabrinutost i strah, jer što ako mi je Bog pomoću lista želio reći da me sumnje ne smiju obeshrabriti, da me zove i da sam ja ona koju treba, da ove boje na listu predstavljaju mene. To će ostati tajna i pitanje na koje nikada neću znati odgovor, zbog straha prema Njegovoj volji i Njegovom planu za mene, ali i za svakog drugog čovjeka. Kada malo bolje razmislim, shvatim kako te boje označavaju moj put, koji je ponekad težak, na kojem padam, na kojem griješim, na kojem sam tužna, ali i sretna. Shvatim kako je taj list ljubav i to ljubav koja se temelji na boli, odricanju i življenju za druge, ali i ljubav koja se temelji na neizmjernoj milosti, snazi i radosti, jer kada list padne netko dođe i podigne ga, kao što i Krist podiže nas kada posustanemo i posumnjamo. Bog nas jednostavno na različite načine vodi i zove, šaljući nam osobu, pjesmu ili jedan maleni krhak list koji će i dalje ostati misterij Njegove ljubavi.

Magdalena Boljfetić

ZA LUŽNIČKE ANĐELE

Dragi Bože!
U ovoj molitvi molit ću za svoje malene lužničke anđele. Svi se ponekad nađemo pred preprekama i ne znamo kamo da krenemo. Svi ponekad posumnjamo i krenemo za traganjem nečega novoga za što smatramo da je bolje i ispravnije. Ne dopusti da u tim trenucima zaboravimo na Tebe, na Tvoju moć i veličinu. Kada mislimo da smo sami, pošalji nam svoje, kao pahulje krhke anđele i reci im da nam tiho šapnu: „Ne boj se, pođi za mnom!“ Svima si nam dao i poslao Duha Svetoga i pred nas stavio mnogo laganih i teških zadataka. Pomozi nam da svaki od nas skupi dovoljno hrabrosti i odgovori na onaj poziv koji si pred njega stavio. Svima onima koji su izgubljeni i zbunjeni reci da ne sumnjaju i da se ne boje, jer strah samo uništava milost koju nam ti svakodnevno daješ. Kada smo nasmijani i sretni, ne dopusti da zaboravimo kako nam je život pomoću smješka Majke Božje obasjan blistavim sjajem. Kada smo tužni, ne dopusti da zaboravimo kako jedan anđeo uvijek stoji pokraj nas i misli na nas. Od malena veliku utjehu mi pružaju stihovi: „ …kada ne znaš kamo poći, pođi putem Krista i ljubavi …“. Ti mi stihovi pružaju nadu, utjehu i osjećam se ispunjena. Pomozi mojim anđelima na njihovim životnim putevima i ako su izgubljeni, izgovori im ove moje najdraže stihove. Bože, stalno te nešto molimo i tražimo od Tebe i zato ću sada samo napisati: „HVALA“! Ovaj „hvala“ ti je za naš život i za sve ono što te molimo i ti nam to ostvaruješ. Mogla bih te još puno toga moliti da nam podaš, ali ne želim s ovim crnilom u ruci, nego se nadam da ću ući u Tvoj hram i preko molitve i tišine spoznati Tvoj put i zatim glasno vikati: „ Hvala ti, Gospodine, što si uslišio moje malene anđele i ostvario im njihove molbe, potrebe i nadanja!“ Anđeli, zauvijek ćete mi ostati zapisani i utisnuti u srcu i ne zaboravite: „Kada je najteže, sjetite se da je Krist uz vas, da vam daje snagu, milost i mudrost i otvara vam vrata u kojima je tolika radost i ljubav koju ne možete ni zamisliti“.

Magdalena Boljfetić

PUŽ

Bog je svakome biću udijelio sve potrebno da može preživjeti sva godišnja doba, da podnese sve nepogode vremena, mraz u zori, večernje oluje, snježne mećave, vruća ljeta i sparna popodneva. To je dao svakom čovjeku, životinji i biljci. Svaki je dobio dio Zemlje za skrovište.
Pa i puž.
Njegovo skrovište, pa i on sam, nastaje iz sićušnog jajašca. Ovisno o Stvoriteljevoj volji nekad takvih jajašaca bude izlegnuto na tisuće, a nekad okorjelu zimu preživi samo nekolicina. Ova poveća puževa kućica koju sam pronašla je dokaz da je njezin vlasnik ipak uspio doživjeti proljeće i svjetlo dana. Njemu je Stvoritelj Gospodin podario talent da od malena postane samostalan i posjeduje svoju nekretninu. Sada sam ja pronašla njegovu baštinu , ali vlasnika nije bilo u njemu. On je svoj dio zemaljski proživio, a svoju kuću ostavio kao trag postojanja, a on sam se uputio nazad u krilo majke prirode.
Tako i čovjek.
Svojim životom ostavlja tragove svojih djela ovisno koliko je časno proživio svoj život i koliku je slavu predao Bogu. Svako zlo koje nakon čovjeka ostane, istrune, a ono dobro ostaje kao vječni pečat.

Benedikta Vilenica