Školska godina došla je svome kraju i polako uplovljavamo u još jedne ljetne praznike. A najviše im se vesele naši mališani. Neki se već spremaju na more, neki kod rodbine, djedova i baka…

A neki su odlučili isprobati nešto novo. Dvanaestero najhrabrijih iz OŠ Antuna Kanižlića iz Požege svoje je praznike započelo u prvom Ljetnom kampu u našem samostanu sv. Josipa u Požegi. Zbog obaveza koje su ih još čekale, troje učenika nas je moralo napustiti nakon prvog dana,a  ostalih devet ustrajalo je do kraja. Tri dana od 17. do 19. lipnja bili su ispunjeni duhovnim sadržajima, kreativnim radionicama, pjesmom, igrom, ali ono najljepše bilo je druženje prožeto molitvom i zajedništvom. Kamp su osmislile i vod s. Slavka i s. M. Tea, a pridružila nam se, kad je mogla, i s. Melita.

Ljetni kamp se održavao unutar samostana. Okupljali bismo se prijepodne  u 9:30 sati i razilazili svojim kućama oko 17:00 sati. Svaki dan smo započinjali i završavali molitvom. U kreativnim radionicama učili smo izrađivati cvjetiće od satena, zatim praviti kolače, izradili smo i svoj okvir za zajedničku fotografiju kampa. Posljednji dan nas je s. Melita naučila praditi „slajmove“, vrlo popularnu igračku današnjih učenika. Samostan smo napustili jedino u utorak prijepodne kad smo prošetali do Sokolovca iznad Požege gdje smo imali malu likovnu koloniju.

Na kraju kampa samo jedni drugima poklonili malu uspomenu: na pripremljeni papir jedni smo drugima pisali poticajne poruke koje su nam svima izmamile osmjehe na lica.

Bogu hvala na ovim danima. Bilo je lijepo vidjeti poznata lica bivših vjeroučenika, kolegica i kolega iz škole te drugih poznanika koje sam mogla susresti. Hvala i s. Raheli, predstojnici ove zajednice i svim sestrama što su bile predivni domaćini. Nadamo se da će se ovakvi susreti širiti i veseliti mnogu djecu, posebno onu kojima je to možda jedino što će im ove praznike učiniti drugačiji. s. Tea Juratović