Jubilej je obilježen euharistijskim slavljem, koje je na 33. nedjelu u godini 19. studenoga predslavio mons. Bože Radoš, biskup varaždinski.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Pulskoga – Zagreb počela je po svojim sestrama ostvarivati vinkovsku karizmu u gradu Varaždinu davne 1898. godine, kada su preuzele brigu za 17 bolesnika, nastanivši se u bolnici. Broj sestara je zbog potreba bolnice rastao do 1933. godine kad ih je ondje bilo dvanaest. Uz svesrdnu pomoć poglavarica nadvladavale su teškoće s kojima su se suočavale, ali kobno razdoblje nakon Drugog svjetskog rata donijelo je i njima nove nedaće. Pod jugoslavenskom komunističkom vlašću izgubile su mogućnost solidnog rada u bolnici te protjerane iz svog stana i uvjetovane da svoje redovničko odijelo zamijene građanskim razmještane su po odjelima s nakanom da ih se posve potisne iz služenja bolesnicima. Zbog teškog položaja sestara bolnici neke su radile u okolnim domovima staraca do 1920. godine, a neke su ostale smještene po odjelima bolnice. Posljednja sestra radila je u bolnici do 1983. godine.

Prisiljene na iseljavanje iz bolnice sestre su se smjestile u polupraznu prebendarsku kuću, neprikladnu za njihovo stanovanje. Pokušaji da se riješi to pitanje nisu išli glatko. Osporeno je dopuštenje kardinala Franje Šepera i Družbe da se sestrama sagradi samostanska zgrada u istom dvorištu. Međutim te su godine 11. listopada 1962. sestre poimence potpisale kupoprodajni ugovor za već izgrađenu kuću u Gortanovoj ulici br. 14. Useljenjem u kuću 15. listopada, formirana je ondje zajednica sestara s kućnom poglavaricom s. Vincencijom Paulom Deduš, koja je zajednicom upravljala dva mandata od 1959. do 1965. godine. Samostan je blagoslovio župnik Franjo Regel 6. siječnja 1963. godine.

Da se izbjegnu teškoće zbog višestrukih potpisa u vlasništvu, Općinski sud u Varaždinu donosi 21. svibnja 1971. godine odluku kojom se potvrđuje da su kuću kupile redovnice kao redovnička zajednica. Od tada se kuća vodi pod nazivom Samostan sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Varaždinu.

Bio je to dio grada u nastajanju što je sestrama donijelo nove teškoće glede udaljenosti od crkve i trgovine, a i kuća je tražila dorade i proširenja. Sve je išlo svojim tijekom i sestre su se lijepo uklopile u novu sredinu naseljenu uglavnom radničkim svijetom doseljenim iz okolnih mjesta. Odlaskom sestara u mirovinu i zajednica se smanjivala. Posljednja je sestra napustila bolnicu 1983. godine. Nakon duljeg prekida u Varaždinskoj bolnici radila je s. M. Slavka Bogdan od 1995. do 2010. godine.

Dopuštenjem Nadbiskupskog duhovnog stola br. 2175/1984. , od 31. listopada 1984. godine, u studenom je u Samostanu iste godine otvorena kapela posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću te i samostan mijenja zaštitnika u Samostan sv. Leopolda Mandića. Kapelu je posvetio fra Bono Šagi, uz asistenciju župnika Mije Horvata i lepoglavskog župnika Mate Repića. Uz nazočnost poglavarica iz Zagreba na svečanom euharistijskom slavlju liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom s. Edite Valjak, a nakon euharistijskog slavlja pjevači su održali mali koncert.

Budući da je u predjelu grada gdje su bile nastanjene sestre 30. studenoga 1979. godine osnovana Župa s. Fabijana i Sebastijana, s prvim župnik Mijom Horvatom, sestre su se, kao i u drugim mjestima, dopuštenjem poglavara uključile u župski apostolat, preuzevši sviranje i pjevanje, uređivanje bogoslužnog prostora i pripravu djece za sakramente.

Dugovječniji rad u župskom pastoralu ostvarila je ondje s. M. Edita Valjak, od 1980. do 1997. godine te s. M. Benjamina Šmuc, od 2005. do 2021. godine, kada je 9. svibnja podlegla bolesti COVID-a 19.

U međuvremenu sestre su kraće razdoblje bile u Biskupskom dvoru za mons. Marka Culeja, prvog biskupa varaždinskog, koji je 1992. godine zamolio da mu se dodijeli njegova sestra M. Greta Culej. Njoj je dodijeljena još jedna sestra, a stegovno su pripadale Samostanskoj zajednici sv. Leopolda Mandića u Varaždinu. Nakon smrti mons. Marka Culeja 19. kolovoza 2006. godine gasi se ta postaja milosrdničkog služenja 2007. godine.

Sestre su odlukama poglavarica dolazile u Varaždin i odlazile iz njega, tako da danas ondje žive i rade Bogu na slavu tri sestre: s. Ksenija Matić, kućna poglavarica, s. M. Justina Pavlin, kuharica te vjeroučiteljica s. M. Tea Juratović, koja ostvaruje uspješnu suradnju s djecom i mladima u Župi.

                                                                                                          s. M. Ines Tutić