Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, predslavio je misu 8. prosinca sa svećenicima vezanim službom uz crkvu sv. Vinka i voditeljem trodnevnice, prigodom svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije i Dana Zagrebačke provincije sestara milosrdnica. Liturgijsko slavlje pratio je pjesmom i molitvom Zbor sestara milosrdnica pod vodstvom s. M. Elizabete Peršić i  dirigentskom palicom s. M. Vlaste Tkalec. Čitanja iz Knjige Postanka i Poslanice Efežanima pročitale su sestre i otpjevale psalam, a evanđelje dana navijestio je dr. sc. Anton Tamarut.

Za svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije sestre su se pripremale trodnevnicom koju je predvodio fr. Zvonko Džankić, OP, član Hrvatskog mariološkog instituta.

Fr. Zvonko je sve tri večeri u poticajnim propovijedima naglašavao značenje milosrđa u kršćana, kao i bratsku ljubav koja poput Isusa i Marije uvijek vidi ljude u bijedi, siromaštvu i svakojakoj potrebi. I ne samo vidi, nego prilazi, čini i podiže na život i dostojanstvo. Živopisnim primjerima poticao je vjernike na čestit život vrijedan kršćanskog imena. O tome se prepričavalo u samostanskom dvorištu, a bez sumnje i u obiteljima po povratku s Mise.

Pozdravivši sestre i poglavarice Biskup je u Uvodu u misno slavlje svoju čestitku ovako izrekao: »Odazvali smo se Gospodinovu pozivu da večeras na ‘Dan Provincije’ budemo dionici ovoga slavlja koje je i najljepša čestitka vama, drage sestre Zagrebačke provincije Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, vaše Zaštitnice«.

Biskup je poželio sestrama da se međusobno izgrađuju i jačaju u radosti i ljubavi te nastavio: »U molitvu unosimo vaše nakane, vaše nade, vašu otvorenost srca i vašu vjernu ustrajnost.

U ovome slavlju nebeskomu Ocu posebno preporučujemo sestre koje se združuju Kristu i Mariji u trpljenjima, iskušavane bolešću i duhovnim borbama, zahvalni što ih prikazuju za potrebe Crkve i hrvatske domovine«.

U propovijedi se Biskup osvrnuo na slavlje Bezgrješnoga začeća kao prve svetkovine u novoj liturgijskoj godini te razložio proglašenje dogme i njezino značenje za vjernike te naglasio: »Zbog življene vjere Marija nam je bliska, slična je nama koji smo – kako nam piše sveti Pavao – ′izabrani prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni (sancti et immaculati in conspectu eius) pred njim′. Apostol se za naš poziv koristi istom riječju – immaculati – kao ime svetkovine za Mariju. Za tu čistoću nas je Bog izabrao pred njim i u ljubavi nas je posvojio u Isusu Kristu«.

Naglasio je  koliko nam je Marija zbog življene vjere bliska: »Bog nas je po Mariji koja je bez ljage, bez mrlje, u Kristu očistio; Marijinom vjerom i poslušnošću, Kristovim utjelovljenjem, trpljenjem i uskrsnućem, i mi smo dionici kraljevstva milosti, čistoće od grijeha.

To je, kako netko voli reći, ′početni Božji san′ za cijelo čovječanstvo, san koji je u najponiznijemu, najljepšemu i najuzvišenijemu obliku ostvaren u Mariji. Neizrecivi Bog u daru koji nam je darovan i koji mi ne možemo izreći osim u Kristu, u Božjoj Riječi! To večeras ovdje činimo; to je liturgija: u Kristu izričemo neizrecivo…«.

Zatim je potaknuo da život vjernika treba čitati u svjetlu anđeoskog pozdrava: »Ave, milosti puna, (grč. haire) – Raduj se!, Biskup se posebno obratio sestrama: »Drage sestre, draga braćo, i mi smo su-dionici Marijina odgovora Gospodinu svaki put kad prihvaćamo nadahnuća i poticaje Božjega Duha i odvažno se odlučujemo za dobro. Tako i naš ‘evo me’ mijenja povijest. Svojim ‘da’ ili ‘ne’ predivnomu, neizrecivomu Božjemu planu svaka i svaki od nas dopuštamo pojavak i prihvaćanje života, rasta i susreta, novih saveza u zamršenosti događaja u osobnoj ili zajedničkoj povijesti«.

Naglašavajući da se u samom imenu svetkovine nalazi razlog osporavanosti koja tijekom povijesti prati čovječanstvo, rekao je: »Nerijetko se čuje da je čovjek našega doba nema razvijen osjećaj za grijeh, iako u njemu postoji neki osjećaj krivnje. To nije teško shvatiti. Iskustvo grijeha izrasta iz osjetljivosti i ‘smisla za Boga’, iz osjetljivosti za odnos prema Bogu. Važna je primijetiti razliku između ta dva osjećaja: krivnje i grijeha, jer – pojednostavljeno rečeno – osjećaj krivnje ima težište poglavito u odnosu prema sebi, a grijeh ima težište u odnosu prema drugomu.

Tako: osjećaj krivnje bez smisla grijeha može biti samo jedan stadij narcisoidnosti, sebeljublja, a grijeh je pitanje ljubavi, odnosa prema drugomu, ponajprije prema Bogu; odnosa koji u sebi nužno sadrži i osjećaj krivnje«.

Nakon razmatranja Božje riječi iz misnih čitanja i osvrta na društvenu zbilju u domovini Hrvatskoj, posebno se obratio sestrama milosrdnicama, rekavši: »Vaša je zajednica, drage sestre, ne samo snagom evanđeoskoga poziva, nego i vremenski usko povezana s vremenom Crkve u kojemu je proglašena dogma o Bezgrješnome začeću. Ne zaboravimo ukazanja sv. Katarini Labouré (1830.) koja su prethodila jačanju svijesti o toj istini vjere u Crkvi«.

Zatim se Biskup osvrnuo na povijest dolaska sestara milosrdnica u Zagreb i njihovo svjedočenje karizme sv. Vinka, podsjećajući: »Vaših prvih šest »bijelih sestara«, poput šest posuda na svadbi u Kani iz kojih je do uzvanika došao okus novosti i punine radosti, u Zagreb je došlo u rujnu 1845., samo devet godina prije proglašenja dogme, i one su nedvojbeno živjele u tome crkvenom ozračju jačanja sigurnosti u istinama vjere, tako važnima za onodobna ideološka strujanja u Europi.

Sestre su prihvatile poziv da služe: kao učiteljice u školama, kao bolničarke u bolnicama i domovima za bolesne i stare, kao odgajateljice najmanjih, djece i mladeži, suočene s ranama bijede, zapuštenosti, raznih temeljnih potreba posvuda pronoseći ljubav i znanje«, zaključio je biskup Šaško svoju propovijed.

Molimo Gospodina, koji je Bezgrješnu Djevicu Mariju učinio boravištem svoje Riječi i svetištem Duha Svetoga, da nam podari poučljivo srce kojim ćemo vjerno vršiti Božje zapovijedi ljubeći nada sve Boga a braću i sestre radi Boga. Neka nas Prečista Djevica, naša najvjernija zagovornica, na ovozemaljskom proputovanju prati i jača te nam izmoli snagu kršćanskih kreposti vjere, nade i ljubavi!