Pogledaj sve web stranice Družbe

      VINKOVO U KUĆI MATICI    

Objavljeno: 01.10.2022. | Novosti

Svečano i radosno slavili smo 27. 09. 2022. svetkovinu sv. Vinka Paulskog u njegovoj nakon potresa obnovljenoj crkvi u Zagrebu pjevanjem časoslova Jutarnje i Večernje kao i pjevanim svetim misama u 7, u 10 (na ovu sv. misu bili posebno pozvani siromasi iz „Kuće milosrđa“) i u 18.30 sati kada je koncelebraciju predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.  Sveti Vinko raširenim rukama na oltarnoj slici stalno prinosi i preporuča Gospodinu sestre milosrdnice, njihov Bogu posvećeni život i djelovanje i sve vjernike koji sa sestrama mole, slave i rade za dobro ljudi, ali o ovoj svetkovini svjetlo njegovog lika kao da je snažnije odsijevalo u molitvenom zanosu i poticalo na slavljenje.

U trodnevnoj pripremi za svetkovinu, kojoj je prethodila jednodnevna duhovna obnova samo za sestre milosrdnice, predslavili su večernju svetu misu uz prigodnu propovijed karmelićani iz Remeta: o. Nikola Grizelj, o. Zlatko Pletikosić i o. Danijel Čolo, budeći u prisutnima vjeru, duhovni žar i neumornost u služenju ljudima našega vremena u ovim sadašnjim prilikama. Povezivali su Evanđelje dotičnog dana sa životom svetog Vinka koji je okrenut siromasima srednje Francuske 17. stoljeća  neumorno propovijedao i svjedočio što znači pomagati bratu čovjeku iz ljubavi i prepoznati u potrebniku lice Kristovo, a taj poziv i karizmu služenja utkao je u zajednice suradnika i sljedbenika cijele vinkovske obitelji raširene danas u mnogim zemljama svijeta.  

Svaki je čovjek obdaren Božjim darom ili darovima. Oni su blago koje mu je povjereno. Pitajmo se pred Bogom što kao ljudi i kao kršćani možemo činiti i podijeliti s drugima koji imaju manje od nas?   –  Možda komadić kruha ili cijeli obrok hrane, malo svoga vremena ili svoga mira da uz mene onaj koji je u potrebi osjeti kako mu želim pomoći onim što imam, kako ga želim razumjeti i dati mu dio sebe i svojih sposobnosti. A svaki je čovjek osim materijalnih dobara gladan i žedan istinske ljubavi i prihvaćanja. U tom pogledu može i siromah, bolesna i nepokretna osoba puno dati od sebe: smiješak, pogled ljubavi i zahvalnosti, molitvu za one koji mu djelotvorno pomažu.

Sveti Vinko uvijek iznova oduševljava svojom pojavom skromnog i poniznog svećenika, svojim pristupom ljudima, svojim zapažanjem čovjekovih potreba i raznovrsne bijede pred kojom nije ostao ravnodušan već je odmah tražio načine kako pomoći. Njegov primjer, brojna pisma i tekstovi  konferencija koje je vodio za svećenike Lazariste i Kćeri kršćanske ljubavi stalni su poticaj za nasljedovanje. Ali nemojmo misliti da on nije bio čovjek kao i mi. I sveti Vinko borio se sa sumnjama, mukama i tjeskobama, napornim radom i zdravstvenim poteškoćama, ali u tim borbama bilo je radosti i uspjeha. Nije mogao iskorijeniti bijedu i siromaštvo ljudi oko sebe, no u svem nastojanju bio je nošen ljubavlju pa ga nazivaju svecem ljubavi prema bližnjemu.

Milosrđe i ljubav kojom nas Vinkov primjer nadahnjuje u življenju i djelovanju ohrabruje nas da sve što činimo za bližnje  – malo ili puno –  stavimo pred Boga i da sve bude učinjeno Bogu na čast.  Pitajmo se svakoga dana jesu li naše riječi i djela polazile i bile učinjene iz ljubavi i iz srca?  Ako jesu, one tada postaju produžena Božja ruka milosrđa kojom Bog po nama prilazi siromahu i drugim ljudima. Božja dobrota koju donosimo bratu čovjeku zrači na našem licu i ohrabruje ga ako mu pružamo pomoć u poniznosti i malenosti svoje osobe. Na takav put poziva sveti Vinko svoje sljedbenike i sve nas u sadašnjim okolnostima. Živimo stoga svoj poziv i svoje služenje siromasima i potrebnima bilo materijalne, duševne ili duhovne pomoći s velikom ljubavlju, blagošću i radosno, jer kao što kaže sveti Vinko: „Bog voli vesela darovatelja!“.

Nakon Večernje iz Časoslova u crkvi svetog Vinka redovito molimo Gospinu krunicu koja je u danima trodnevnice i na samu svetkovinu bila pojačana meditativnim tekstovima ili pjevnim umecima između desetica. Srdačno je odjekivao 3. dan trodnevnice zaziv iz pjesme: „Sveti Vinko daj zapali u srcu nam žarki plam da uz vjeru, ljubav Boga, Božji bude pravi hram“.

U obnovljenoj crkvi svirale su i obnovljene orgulje. Osobito gromko i poletno odjekivali su tonovi na samu svetkovinu pred početak i na koncu svete Mise u 18.30 koju je, uz koncelebraciju više svećenika, predslavio mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup.

Oslanjajući se u svojoj propovijedi na odlomak iz Matejeva evanđelja (Mt 25,40…) prikazao nam je Isusa koji razlučuje svoje pastire i ovce te će i cijeli svijet razdvojiti na dvije strane: lijevu i desnu. Kriterij razdvajanja je prihvaćanje ili odbacivanje čovjeka. Naša sudbina odnosi se na naša djela a naš odnos prema Bogu mjerit će se prema tome kakav je bio naš odnos prema čovjeku. Konačna sudbina  ovisit će o tome što smo učinili najmanjima. Isus gleda na ljudski život iz perspektive najmanjih, onih koje smo nahranili, napojili, obukli, utješili, posjetili u njihovoj bolesti i nemoći. Vjera u Isusa i odnos s njim nisu svrha sebi samome. Odnos vjere je otvaranje srca za drugog čovjeka.

Kršćanski poziv je univerzalni. Ljude trebamo gledati Isusovim očima i poistovjetiti se s Isusom koji je pristupao svakom čovjeku. I pitali su se oni koji su se na koncu života našli Isusu s desne strane: „Kada te to Gospodine vidjesmo gladna, žedna, gola ili žalosna, u tamnici ili odbačena?“ – Očito je da se Isus skriva u njima i poistovjećuje s najmanjima. Nastanio se u ljudsko tijelo, sakrio se u ljudsko lice. Tako onaj koji ne poštuje drugog čovjeka, ponižava ga i ruši njegovo dostojanstvo, ulazi u rat i s Bogom.

Sveti Vinko Paulski, službenik siromaha i navjestitelj Evanđelja siromasima, odgojitelj svećenika i redovničkih zvanja, prepoznao je i ljubio Krista i one koje Bog ljubi: malene, siromašne, prezrene. Nije dopuštao da Božja riječ prolazi mimo njega, nego je otvarao uho i srce da ga zahvati i oblikuje. Do svetog Vinka sve redovnice živjele su isključivo u klauzuri, u samostanu. Vinko je shvatio da njegove sestre moraju djelovati među siromasima i ići posvuda gdje je potrebno donijeti Krista i pomagati u njegovo ime: na ulice, u bolnice, bolesnicima po kućama, u župe i u odgojne ustanove. U čitavoj Crkvi pokrenuo je senzibilitet i novi pogled na siromahe, što danas čini papa Franjo riječima: „Idite na margine, idite na ulice među siromašne!“

Sestre milosrdnice pozvane su donijeti Isusa na različita područja života. Slušajući i slaveći Gospodina trebamo ispitati i provjeriti svoje odnose prema drugom čovjeku. Znamo da ima ljudi koji su se pretvorili u javne prosjake jer tako lakše žive, ali ima i onih koji se skrivaju u svome siromaštvu. Gospodin nas poziva da otvorenih očiju hodamo ovih svijetom i zapazimo svakoga kojemu je potrebna naša pomoć, lijepa riječ, utjeha, molitva, savjet ili malo hrane da preživi. Zapazimo i one koji su gladni i žedni istine, pravde, ljubavi, pažnje, ohrabrenja za povratak na pravi put. Oni nas trebaju. Budimo im blizu, bližnji. – Na poseban način susret s Euharistijskim Isusom vodi nas prema susretu s drugim ljudima. Neka naši susreti i komunikacija s ljudima budu prožeti dobrotom, pažnjom, blagim i nježnim postupcima u kojima će moći prepoznati Isusov način djelovanja i prihvatiti Gospodina u svoj život.

Svi koji smo se na svetoj misi hranili Božjom riječi i Euharistijom, poklikom svećenika „Idite u miru!“, poslani smo svjedočiti i djelovati u Ime Isusovo. To  je upravo Vinkova karizma i zadaća onih koji ga nasljeduju. Za to se traže žrtve, napori, promjena života u brigu i zauzetost za bližnje u potrebi, što nije privlačno za mnoge naše suputnike.

Biskup Hranić zahvalio je na kraju propovijedi sestrama milosrdnicama „za tiho i ponizno služenje onima koji su u potrebi“ i dodao: „Neka vas Gospodin blagoslovi novim zvanjima kako biste išle naprijed i svjedočile samo za Isusa koji se poistovjetio s bratom čovjekom“.

Nakon misnog slavlja, u čast svetom Vinku koji je znao biti opušten i radostan, priređena je za preuzvišenog biskupa Hranića, svećenike i sestre milosrdnice ukusna večera i druženje u sportskoj dvorani „Šator“ jer je u tijeku obnova samostanske kuhinje i blagovaonice.