Dođi i vidi !

Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.” (Iv 1, 45-46)   Slično kao u Ivanovom evanđelju, osam djevojaka se odvažilo i došlo vidjeti kako izgleda život u samostanu, kako časne sestre “dišu”, što je to uopće poziv, kako ga prepoznati i što učiniti kada ga prepoznaš. Susret u samostanu je trajao od 2. do 5. siječnja.                                                                                                                                                                                                                                      Djevojke je u samostanu dočekala s. Samuela. Nakon što su se smjestile, djevojke su promišljale o pozivu; bilo o majčinskom, bilo o redovničkom. Promišljale su što za njih znači poziv, koje strahove vežu uz taj pojam i kako se suočiti s tim strahovima. Sljedećih dana djevojke su upoznavale dijelove samostana i neke od dužnosti koje sestre obavljaju. Sestra Samuela im je pokazala crkvu sv. Vinka i objasnila dužnosti jedne sakristanke – osobe koja je zadužena za pripremu svega što je potrebno za sv. misu. Djevojke su sa zanimanjem slušale i gledale dijelove misnog ruha, liturgijske knjige, što je sve potrebno za kađenje, itd. Obilazak je imao i svoj praktični dio – djevojke su pomogle u čišćenju same crkve te time okusile jedan mali dio toga što jedna sakristanka mora raditi. Posjetile su i radionicu za krojenje liturgijskog ruha gdje im je sestra Paulina pokazala strojeve koji pomažu u izradi misnica, štola, alba, itd. U samostanu postoji i radionica izrade svijeća koje su djevojke također posjetile. Bile su oduševljene pojedinim motivima na svijećama i lijepom izradom. Provele su jedno jutro i u pučkoj kuhinji, koju vodi sestra Tihomira, pripremajući namirnice za ručak, poslužujući siromahe i perući suđe nakon ručka. Djevojke su zaključile da bi svatko trebao volontirati tamo makar jedan dan. No djevojke su se najviše veselile jednom dijelu samostana – dječjem vrtiću sv. Vinka. Vrtić su posjetile zadnji dan susreta i tamo ih je dočekala ravnateljica vrtića sestra M. Bernardica koja ih je upoznala s programom vrtića i s djecom. Vrijeme u vrtiću djevojke su provele igrajući se s djecom.  Osim upoznavanja “radnih” dijelova života u samostanu, djevojke su se upoznale i s molitvenim dijelovima koje časne imaju svaki dan. Zajednička molitva časova sa svim sestrama u 6:00 ujutro, molitva večernje i krunica s novakinjama, sveta misa, razmatranje Božje riječi ( Lectio divina),itd.

Djevojke su naučile i izrađivati narukvice-krunice i čestitke od konca, koje su ponijele svojim kućama za uspomenu. Na kraju susreta, djevojke su se pjesmom pozdravile sa sestrom Samuelom i zaključile kako ovo sigrno nije zadnji put da posjećuju samostan u Frankopanskoj 17.                                                                                                                                                                                                                            Katarina Elisa Jurić