• 150. obljetnica škole i 75. obljetnica rada u Župi •

Dan proslave 150. obljetnice prisutnosti i rada sestara milosrdnica na svetom tlu Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke započeo je i prije dolaska onamo. Uzbuđenje je raslo od jutarnjih sati i ukrcavanja u automobile na čijim se kotačima skupina od pedesetak sestara iz različitih postaja, ponajviše iz Kuće matice, uputila prema dragoj Crnoj Gospi. Put ispunjen molitvom, pjesmom i razmišljanjem o darovima kojima je Bog po zagovoru Majke Božje Bistričke obdario Družbu sestara milosrdnica završio je – ili bolje – započeo u Mariji Bistrici.

Nakon obilaska oltara, koji za svaku od sestara znači živi susret s nebeskom Majkom, budili su se osjećaji vezani uz zavjete i obećanja, uz molbe i uslišane vapaje, zahvalu i molitvu. U takvom su raspoloženju koraci sestara bili usmjereni prema Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca i kalvariji u Mariji Bistrici.

Ondje su sestre s pukom molile Križni put, razmišljajući o kalvarijama života brojnih sestara koje su slijedeći svoga Zaručnika često doživljavale osude, bičevanja, pljuvanja i ponižavanja, neke do smrtnih osuda. U Isusovu prihvaćanju križa, u njegovim padovima i ustajanjima sjećale su se mnoštva križeva ugrađenih u to kalvarijsko drvo što je bilo dostojno ponijeti Onoga koji ga je uz krv i bičeve iznio do vrhunca. Ali doživljavale su sestre tu i ljepotu susreta, blizinu Majke Marije, toplinu Veronikine geste, suosjećajnosti jeruzalemskih žena u majkama, djevojkama i djeci Marije Bistrice. Ta se povezanost desetljećima opipljivo osjećala između Družbe sestara milosrdnica i bistričkih vjernika. Govore o tome i brojna duhovna zvanja s tog područja ugrađena u povijest Družbe sestara milosrdnica i hrvatskog naroda, a nadajmo se i kandidatima oltara.

Moljenje svete Krunice predvodile su sestre milosrdnice razmatrajući slavna otajstva Isusova života zaogrnute nježnom ljubavlju Majke Marije. Uz pjesmu i molitvu stiglo se do vrhunca slavlja. Zahvalno euharistijsko slavlje na kraju ljetnih hodočašća ujedinilo je na duhovan način sve hrvatske vjernike koji su tijekom godine hodočastili u Mariju Bistricu, a posebno sestre milosrdnice koje su imale razlog više reći Bogu veliki HVALA, velik kao sto pedeset godina, velik kao ljubav kojom su sestre izgarale za ovo Svetište, za ovaj narod koji su tako voljele.

Na početku euharistijskog slavlja, rektor Svetišta pozdravio je hodočasnike, naglasivši da je to i zahvala za 150 godina rada sestara milosrdnica u Mariji Bistrici. Misu zahvalnicu predslavio je preč. Marko Kovač, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola i biskupski vikar za pastoral Zagrebačke nadbiskupije. Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći Župni zbor; prvo misno čitanje pročitala je s. M. Klara Šipek, sakristanka u Svetištu; psalam je pjevala s. M. Ljiljana Grgić, a drugo čitanje pročitao je Darko Varga, pročelnik zmajskog stola u Krapini, Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«. Evanđelje je navijestio fra Tomislav Glavnik, OFM Conv., ravnatelj Hrvatskog Caritasa, dok su molitvu vjernika izrekle župljanka i sestra.

Karakterističnim dubokim glasom, preč. Marko je u nadahnutoj propovijedi izrekao puno poticajnih misli koje su se stapale u orkestar pohvale ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Naglasio je da su od prvih stoljeća kršćanstva Kristovi vjernici prepoznavani kao oni koji se brinu o udovicama, koji i kad ništa nemaju daruju nešto od sebe, koji strance smatraju svojom braćom po Duhu Svetom…

Zatim se osvrnuo na sv. Pavla, koji poziva prve kršćane da odbace idole i sve što se protivi istini te nasljedovanju Isusa. U tom smislu Pavao hvali Solunjane koji su usprkos kušnjama radosno prihvatili život po Evanđelju, ističući da je hrabrost odbaciti ono što je ljudski gledano vrijedno da bi se činilo bolje. Što je tako privlačno u kršćanstvu da mnogi vjekovima žele slijediti Isusa? Odgovor je sam Isus. 

Temeljna riječ u prvom misnom čitanju jest »NE«, naglasio je preč. Marko, s naglaskom nemoj činiti ovo, nemoj činiti ono. Odgovor što znači ljubiti bližnjega ondje se temelji na ne, dakle traži se minimum ljubavi: ako ne možeš činiti dobro, barem nemoj činiti zlo. Ali Bog je štit siromasima i kad k njemu zavape sigurno će biti uslišani, jer Bog je milostiv.

Što uopće znači ljubiti Boga i bližnjega, zapitao se propovjednik i u naše ime? Takva ljubav traži otrgnuti nešto od sebe. Nije to redovito radosna kretnja, jer trganje izaziva tugu. Trganje boli. Onaj tko zaista ljubi Boga trudi se u ljudima i događajima prepoznati Božju prisutnost i ići Njegovim putom. Ljubav prema bližnjemu znači tražiti što je volja Božja za tu osobu, znati kada treba šutjeti i kada govoriti. Dobro bližnjega uvijek treba biti ispred naših interesa. I neka nas Gospodin pouči što znači ljubiti usprkos svemu.

U tom kontekstu spomenuo je preč. Marko i 150 godina prisutnosti i rada sestara milosrdnica u Mariji Bistrici. Osvrnuvši se na naziv Družbe koji u riječi milosrdnice asocira na »srce«, ono što nije stvoreno samo za zemlju, nego za vječnost. Budući da su sestre odlučile slijediti siromašnog Isusa, one čine dobro odričući se svoga da bi drugima bilo bolje. Samo tako mogle su izdržati različite pritiske, prijetnje i zabrane vršenja karizme, ali one se nisu dale sputati i evo ih u 150. obljetnici, rekao je preč. Marko. To je poziv nama da naučimo ljubiti Boga i bližnjega usprkos svemu, poput sv. Ivana evanđelista, koji u ime Isusovo poziva: (Dječice) … »Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge« (Iv 13, 33).

U zahvalnosti za takvu ljubav naših mučenica, nakon euharistijskog slavlja formirala se procesija sestara milosrdnica praćena domaćom limenom glazbom prema cintoru – ulazu u prostor Bazilike, gdje je postavljena spomen-ploča službenicama Božjim sestrama milosrdnicama koje su mučeničkom smrću posvjedočile vjeru u Boga za jugoslavenske komunističke vladavine. Tu će ona uz našeg Blaženika biti podsjetnik da vjera i pouzdanje u Boga uvijek pobjeđuju. Nakon što je Zbor sestara milosrdnica otpjevao pjesmu »O mučenice, zvanja svog«, uslijedila je najava s. M. Jelene Ikić, vrhovne poglavarice, a potom i blagoslov spomen-ploče koju je blagoslovio preč. Marko Kovač, kao i sve sestre milosrdnice. Ta će spomen-ploča vjekovima priopćavati naraštajima da unatoč svim zamkama zla i Zloga na kraju ipak pobjeđuje DOBRO.

Nakon ophoda oko oltara za »Zbogom« Majci Božjoj Bistričkoj sestre su se, zahvaljujući velikodušnosti domaćina preč. mr. Domagoja Matoševića, uputile prema Hotelu Kaj, gdje su se u zahvalnom zajedništvu zadržale na objedu. Ispunjene radošću i ogrnute milošću Božjom po zagovoru Majke Božje Bistričke vratile su se u svoje postaje noseći u srcu zahvalnost za sve darovano i odluku činiti dobro usprkos svemu. 

s. M. Ines Tutić