Pogledaj sve web stranice Družbe

Postati sestra milosrdnica

Što je poziv?

Svatko od nas dao bi drukčiji odgovor na to pitanje, no jasno je da je svatko od nas pozvan. Prvenstveno je to poziv na svetost, poziv na život s Bogom po Kristu, upućen svim ljudima kako bi prihvatili Božje kraljevstvo koje se približilo. Poziv se očituje kroz različite oblike konkretnog života i ima dva načina ostvarivanja:

*posredan – kroz brak, obitelj, izvršavanjem svojih društvenih i kršćanskih dužnosti,

*neposredan – kroz svećeničko ili redovničko zvanje. Ovaj se sastoji u posebnom Božjem zahvatu u život pojedinca, a ostvaruje se slobodnom odlukom i dragovoljnim prihvaćanjem evanđeoskih savjeta.

Nikome od nas nije došao netko i jednostavno rekao: „Dođi, slijedi me!“, a mi brže-bolje bez razmišljanja krenuli ne znajući kuda i kamo.

Zato je važno razlikovati postojanje poziva i samu svijest poziva?

Poziv je unutarnji treptaj duše koja počinje tragati za nečim višim, drugačijim, nedohvatnim i neshvatljivim. Osoba koju Bog zove s vremenom započinje novi život, drugačiji od dosadašnjeg, a da i sama u početku toga ne bude svjesna. Takva osoba na nov način sluša Božji glas.

Početak poziva može počivati na nekom konkretnom doživljaju i poticaju na dobro (nečiji primjer života, propovijed, susret s nekom osobom, poticajna knjiga, životopisi svetaca i sl.).

Ako je osoba zaista pozvana, u njoj raste svijest o pozivu koji se očituje u različitim situacijama kroz koje Bog vodi dušu. Takvi događaji su samo znakovi koje nam Bog daje da bismo u svom životu otkrili poziv i postali ga svjesni. Poziv je tajnovit, nastaje u dubini duše i upravo se stoga otkriva u trenutcima molitve, samoće i tišine. Tajna poziva, njegova privlačnost i snaga kojom se borimo za njegovo ostvarenje, na samom nam početku ne otkriva svu njegovu dubinu, ljepotu, a pogotovo ne njegovu vrijednost. On živi u nama i onda kada nas privlače stvari protivne Božjem zakonu i onda kad je naša ljestvica vrjednota okrenuta naopačke. Unatoč tim prilikama Bog sa svakom osobom ima svoj plan pa tako i s onom osobom koju zove da ga pobliže slijedi. Božji planovi su jedno, a naša htijenja drugo. Često su to duge i mučne borbe naše naravi, koja uvijek ponovno nastoji skrojiti život po svojoj mjeri i oduprijeti se tako tihom upornom glasu u dubini vlastitog srca. Sve ove mukotrpne borbe osobu jačaju, čine je zrelijom i sposobnom odgovorno postupati. Mnogim takvim borbama često se pridruže borbe s okolinom, s bližnjima, koji ne mogu shvatiti što se to zbiva s pozvanom osobom.  Sam Isus kaže: „Ne shvaćaju toga svi nego samo oni kojima je dano“ (Mt 19,12).

Poziv s vremenom postaje sve jači i postupno mijenja osobu, njene dosadašnje navike, njeno ponašanje i stavove. Osoba koju Bog zove postupno kroz molitvu otkriva Njegov plan i odlučuje hoće li odgovoriti na Božji poziv. Odgovori li osoba na Božji poziv, možemo govoriti o zvanju koje je izraz Božje ljubavi i naklonosti prema čovjeku, a očituje se u sklonosti prema određenom načinu života i nastojanju da ga se ostvari i to u sasvim konkretnim situacijama. To znači htjeti prihvatiti i živjeti redovnički život, a za to su potrebne psihološke, moralne i fizičke sklonosti koje kroz samoodgoj osobe sazrijevaju i vode zrelom i odgovornom načinu života.

Dubina, ljepota i vrijednost poziva u životu osobe raste čitavog života. Voljeti svoj poziv uči se iz dana u dan, uvijek ponovno, rastući u ljubavi prema Kristu Zaručniku i onima s kojima živimo i radimo.

 

Put do ostvarenja poziva

Cilj odgoja mlađih članova u našoj Ustanovi jest nastojati pomoći pozvanoj osobi da poziv prihvati slobodno i radosno i da po primjeru sv. Vinka i Majke Lujze usvoji vrjednote i zahtjeve naše karizme, imajući pred očima proslavu Boga i vječni život.

Redovnički poziv ima značajku radikalnosti i cjelovitosti kako to pokazuje Isusov poziv bogatome mladiću: „Idi, prodaj… dođi i slijedi me.“ (Mt 19, 21)

Djevojka koju Gospodin poziva u duhovno zvanje u našoj Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga prolazi ove stupnjeve redovničkog odgoja:

  1. POSTULATURA je vrijeme u kojem djevojka upoznaje život i vlastitost zajednice, njezinu povijest, produbljuje znanja o istinama svete vjere i usvaja kršćanski duh. U tom vremenu djevojka kroz molitvu i sabranost upoznaje svoju osobnost, odgaja svoju narav i postupno se prilagođava načinu redovničkog života. Postulatura traje šest mjeseci do godinu dana. Nakon isteka postulature djevojka odlučuje hoće li prihvatiti život vlastit našoj zajednici i započeti redovnički život ili se vratiti u svijet.
  2. NOVICIJAT je razdoblje koji započinje uvođenjem u novicijat i traje dvije godine, a njime započinje redovnički život. Svrha novicijata jest da novakinja dublje spozna Božji poziv njoj upućen kroz vlastitost zajednice, da upoznajući Pravila i način života u zajednici oblikuje svoj razum i srce kako bi svjesno i slobodno prihvatila zahtjeve života u našoj redovničkoj zajednici. Novakinja u tom vremenu produbljuje spoznaju Isusa Krista, Svetog Pisma, evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti te ih provodi u život. Novakinja koja se želi posvetiti Bogu, nakon što je stekla određenu zrelost i odgovornost u shvaćanju zahtjeva redovničkog života, pristupa polaganju privremenih  redovničkih zavjeta.
  3. VRIJEME PRIVREMENIH ZAVJETA – JUNIORAT jest vrijeme od polaganja privremenih do polaganja doživotnih zavjeta i traje pet godina. Zavjeti se nakon završenog novicijata i duhovnih vježbi prvi put polažu na tri godine, a nakon isteka tih triju godina na još dvije. U tom razdoblju se nastavlja odgoj sestara prema duhu i svrsi Družbe. Cilj je odgoja u ovom razdoblju da sestra aktivno sudjeluje u stvarnom životu Družbe i svoja iskustva potkrepljuje vjerom i sviješću Božjeg poziva. Ona u tom razdoblju otkriva jasnu sliku svoje prisutnosti u Crkvi i svijetu te svoje poslanje kao sestra milosrdnica, učvršćuje svoj duhovni život i stječe vjersku, kulturnu i stručnu izobrazbu potrebnu za vršenje apostolata. Nakon isteka privremenih zavjeta sestra pristupa polaganju doživotnih zavjeta.
  4. DOŽIVOTNI ZAVJETI su vrijeme koje traje od polaganja doživotnih zavjeta pa sve do smrti. U tom razdoblju sestra produbljuje svoju vjeru, predanost i ljubav prema Isusu Kristu, svome Zaručniku. Kroz tu predanost odgaja svoju volju vršeći svakodnevne dužnosti redovničkog života, prihvaćajući s vjerom sve zahtjeve i odricanja koje redovnički život sa sobom nosi. Sestra se svojim zavjetovanjem obvezuje sve svoje snage i vrijeme posvetiti onima kojima je po poslušnosti poslana služiti ljubavlju Isusa Krista. Svojim životom služi Crkvi i njezinu poslanju vršeći djela milosrđa. Svjesna predanosti kojom se posvetila Bogu, svakoga dana napreduje na putu redovničkog života, vrši svoje dužnosti s ljubavlju te svjesna prolaznosti života ide ususret Zaručniku od kojega će primiti vijenac života u vječnosti.

 

Kako znaš da si pozvana?

Ako si svjesna Božjeg poziva, ako iskreno i objektivno tražiš Boga i hoćeš ono što traži redovnički život.

Ako u samostan ne dolaziš po nagovoru nekoga ili zbog bijega pred životnim teškoćama.

Ako sve više osjećaš blizinu Boga i povezanost s Njime koji te zove te si iz ljubavi prema njemu spremna ostaviti sve i ići za njim (brak, vlasništvo i raspolaganje sobom) i to najprije u svome srcu, mislima i željama.

Ako si zainteresirana za takav način života, za djelatnosti određene kongregacije i ako u sebi otkrivaš sposobnosti i volju za poslove te kongregacije.

Ako primjećuješ da postoji podudarnost tvojih sklonosti i ustrojstva ustanove za koju se odlučuješ te smatraš da bi se mogla prilagoditi tom konkretnom prostoru u kojem ćeš ostvariti svoje duhovne težnje.

 

MOLITVA JE KLJUČ KOJI OTVARA SVA VRATA!

BUDI HRABRA!

AKO SI POZVANA, ODAZOVI SE!