Pogledaj sve web stranice Družbe

preminula je 21. ožujka 2010.

Sestra Eduardina, Marija Osivnik

In memoriam

Sestra Eduardina, Marija Osivnik rođena je 19. rujna 1920. godine u Malom Bukovcu od roditelja Tome i Regine, rođ. Orehovec. Ubrzo joj umire otac, a majka se nakon nekoliko godina udovištva ponovno udala. Mala Marica bila je voljena od novog roditelja i u toj obitelji dobila je još jednog brata i tri sestre. Budući da su roditelji bili duboko religiozni, tu su vjeru usadili u svoju Maricu. Od ranog djetinjstva rado je molila i uvečer kasno prije spavanja redovito bi izmolila krunicu na čast Majci Božjoj. Bila je upisana i u Djevojačko društvo Srca Isusova koje su vodile sestre milosrdnice. Promatrala ih je i u sebi osjećala, kako sama piše, neko tajnovito šaputanje: ‘Ti moraš nekud ići!’ Često je pomislila: „Da je meni biti kao što su ove sestre“.

Sa šesnaest godina dolazi samostan i upisuje Domaćinsku školu u Lovrećini. Nakon školovanja dolazi u Zagreb gdje 10. kolovoza 1938. godine započinje pripravu za redovnički život. Redovničko odijelo obukla je ulaskom u novicijat 10. kolovoza 1939., prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1940. a doživotne 15. kolovoza 1943. godine.

Sestra Eduardina je cijeli svoj život služila Bogu i bližnjima radeći u kuhinji, najprije u Beogradu u bolnici, a zatim u samostanu u Zemunu gdje je provela gotovo cijeli svoj redovnički život. U Kuću maticu u Zagrebu vratila se 2000. godine. Tu je prema svojim mogućnostima trošila svoje snage kako bi pomogla drugim sestrama oko sebe.

“Draga sestro Eduardina, hvala Vam svaki osmijeh, za radost koja je duboko prožimala Vaše biće te svjedočenje ljubavi prema svom redovničkom pozivu. Hvala Vam za sestrinsku ljubav koju niste nikome uskratili, za Vašu dobrotu, služenje, duhovnu brigu i djelotvornu pomoć, za veliki dar vedrine i smisla za šalu. Radila ste u kuhinji i s ljubavlju služila zajednici tiho i nenametljivo, ali ipak ste bila prisutna na spontan, topao i jednostavan način. Svoja znanja i umijeća u kuhinji nesebično ste dijelila s drugima, rado ih poučavala. Bila ste živo Kristovo evanđelje, koje je životom i dobrim primjerom svjedočilo Ljubav! Mnoge se mlađe sestre sjećaju Vaše majčinske brige za njih. Sjećaju se Vaših „antigripina“, i to onih kojih samo u kuhinji ima. Njima ste znala izliječiti ne samo tijelo, već i sve mučno i teško u životu sestara, a djelovalo je čudesno, pogotovo na mlade. Učile su od Vas smisao za žrtvu, trpljenje, dobivale životni optimizam i snažnu volju u borbi za naprijed. I sve je to, baš sve, začinjeno osmijehom i nemjerljivim povjerenjem i predanjem u volju Božju.

Na svemu što ste naraštajima svjedočila svojim životom, Vama hvala!

Na daru života, koji se zove sestra Eduardina, Bogu hvala!”

 

Gospodine, za života nam je svjedočila radost, udijeli joj radosnu vječnost. Cijeloga života i sve do trenutka smrti u svemu se željela Tebi potpuno predati, Tvoju volju ispuniti, na Tvoju slavu sve činiti, moliti i trpjeti. Ti je primi u svoj zagrljaj u vječnosti!

 

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!