Sestra Marija Leonija Jelić, krsnim imenom Manda, rođena je 24. kolovoza 1921. godine od oca Ivana i majke Ive r. Marušić, u Mokrom kod Lištice, Bosna i Hercegovina. Djetinjstvo je provela u krugu svoje obitelji – roditelja, braće i sestara. Od osmero djece u obitelji koje su roditelji s ljubavlju odgajali bila je najmlađa. S radošću se sjeća svoga djetinjstva, ispunjenog ljubavlju, pažnjom i brigom.

U petoj godini njezina života obitelj se preselila u Derventu. Tu je po prvi puta vidjela redovnice te se upisala u školu sestara milosrdnica. Sestre su joj postajale sve bliže, pa je i sama je poželjela biti jedna od njih.

U Družbu je stupila 10. kolovoza 1941. Godine, redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1942., a godinu dana kasnije, 15. kolovoza 1943., položila je prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete položila je 15. kolovoza 1946. godine.

Nakon redovničke formacije i položenih zavjeta sestra M. Leonija je započela svoje poslanje. Završila je tečaj učiteljske škole, radila u administraciji na odjelu kirurgije u Vinogradskoj bolnici, zatim je 1949. upisala studij teologije na Bogoslovnom fakultetu i završila tri godine studija. Kasnije je radila u šibenskoj bolnici, Slavonskom Brodu, Derventi kao računovođa. Godine 1957. upisala je Višu školu za zdravstvenog tehničara koju je završila 1959. i zaposlila se kao zdravstveni tehničar u Domu narodnog zdravlja na Trešnjevki. U susretu s ljudima bila je uvijek ljubazna i nasmijana, premda je imala zdravstvenih poteškoća.

Sestra M. Leonija voljela je svoje zvanje i bila je Bogu veoma zahvalna za taj dar. Godine 1946. napisala je Časnoj Majci: “Vrlo me je razveselila vijest da će ove godine biti opet redovito polaganje vječnih zavjeta. Važnost je toga događaja to veća, što je ovo godina naše duhovne obnove, kao i godina u kojoj se jasno opredjeljuju duhovi za Boga i protiv Boga. Smatram osobitom milošću da ćemo baš mi moći javno posvjedočiti našem vremenu da se ne odričemo Krista, makar danas toliki zapostavljaju i preziru Njega i sve one, koji Mu pripadaju. Znadem da sam ja osobno nedostojna Božjeg odabranja, ali se uzdam u Njegovu pomoć i milost…” Jačana Božjom snagom, s. M. Leonija je ustrajala u zvanju i savjesno vršila povjerene dužnosti. Godine 1977. imenovana je učiteljicom sestara juniorki, a od 1982. bila je prva savjetnica i zamjenica provincijalne glavarice i tu je službu vršila kroz šest godina.

Uvijek je bila krhkoga zdravlja. S godinama su joj i fizičke snage slabile, pa je 2003. godine došla u kućnu bolnicu, gdje je i dovršila svoje životno putovanje. Preminula je 19. svibnja 2011. godine u jutarnjim satima okrijepljena svetim sakramentima.

Neka je Gospodin za sve dobro što je učinila iz ljubavi prema Njemu, služeći mu u svojim bližnjima, nagradi gledanjem svoga lica i primi je u svoj očinski naručaj.