Blagdan je sv. Ambrojiza, koji je rođen, vjerojatno, u gradu Trieru oko 339. godine. Potjecao je iz veoma ugledne rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je primivši kršćanstvo biskup Milana, a kao vrstan propovjednik posvetio se gorljivom poučavanju svoga puka. Isticao se također u obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva – naučavanja što je nijekalo Kristovo božanstvo – te protiv drugih hereza.

            Fr. Zvonko je počeo razmišljanje s osvrtom na roman Braća Karamazovi Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, u kojem se među filozofskim pitanjima prigovara i Sinu Božjemu zašto je došao na svijet. Često i mi prigovaramo Gospodinu koliko mu se obraćamo, a on ne odgovora. No, naše su riječi nerijetko hladne i prazne poput starozavjetnih molitelja koji ponavljaju Gospodine, Gospodine, a srce nam je daleko od onoga što usta izgovaraju. Zato Isus i nama upućuje riječi: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca moga, koji je na nebesima«.

            »Kakav je naš odnos prema Bogu? Jesu li naše misli u skladu s onim što izgovaramo, gdje je naše srce? Često se obraćamo Bogu bez zanosa bez predanosti. Kad bismo istinski težili prema Kraljevstvu nebeskom priča bi izgledala otprilike ovako: ′Čovjek dolazi na vrata raja, a Gospodin ga šalje neka pođe u svoju župnu crkvu te ga upita što vidi? Čovjek reče da vidi kako svi miču usnama, ali ništa se ne čuje. Tada Gospodin reče da oni Gore čuju samo kad se moli srcem′«, zaključio je propovjednik.

            Tako je i s pitanjem gradnje prema današnjem odlomku evanđelja. Svi znamo što znači graditi na kliskom ili čvrstom terenu. Kad dođu bure, oluje ili bolest ono što nije građeno na čvrstom sigurno propada. Stijena je sam Bog, Božja riječ koja čovjeku daje snagu. Ne ostaje li često i naše zazivanje Gospodina u praznini, jer nam misao prazna a osjećaji hladni. Zato molimo Gospodina da nam vjera bude čvrsta a srce mekano da možemo prihvatiti njegovu blizinu u svome životu, završio je fr. Zvonko.

Ovo slavlje uoči svetkovine Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije neka bude u svjetlu tumačenja hvalospjeva Veliča, što nam ga upućuje sv. Ambrozije: »Neka u svakome bude duša Marijina da veliča Gospodina, neka u svakome bude duh Marijin da uzvisuje Boga; iako je, po tijelu, samo jedna majka Kristova, po vjeri sve duše rađaju Krista; svatko doista prima u sebe Riječ Božju… Duša Marijina veliča Gospodina i klikće duh njezin u Bogu, jer, posvećena dušom i duhom Ocu i Sinu, ona se pobožnom ljubavlju klanja jedinome Bogu, od kojega sve potječe, i jedinome Gospodinu, po kojemu sve postoji«.